Društvene mreže nekontrolisan medijski prostor

Uprkos brojnim kampanjama koje se provode u cilju promocije odgovornosti javno izgovorene  riječi, javni prostor, a prevashodno društvene mreže se zloupotrebljavaju, što potvrđuju i posljednja dešavanja u našem okruženju.

„Naš medij je s jučerašnjim danom završio  kampanju koju je realizovao zajedno sa Regulatornom agencijom za komunikacije BiH “Dani medijske i informatičke pismenosti” uz ovogodišnji moto “Medijska i informatička pismenost u funkciji ljudskih prava i demokratije”. Nažalost, dok smo ovih dana objašnjavali koliko je značajna medijska pismenost i sigurnosti na internetu svjedoci smo tragedije koja je upravo proistekla od nasilja koje je sprovedeno putem društvene mreže. U ime našeg  kolektiva i lično ime izražavam veliko žaljenje. Svi koji su snimili i javno širili snimak zaslužuju javnu osudu i krivičnu odgovornost. Mi predstavnici medija u narednom periodu ćemo nastaviti što glasnije  ukazivati na potrebu suzbijanja ove društvene anomalije, kako bismo uticali da se  dopune postojeća zakonska rješenja, kako bi se strožije sankcionisali oni koji ovim vidom nasilja ugrožavaju sigurnost, život druge osobe“, kazala je Dijana Kondić direktor Centra za informisanje i kulturu.

Ona je istakla da je veoma značajno racionalno sagledavati medijske sadržaje.

„Pri tome značajno je znati rasuditi ko plasira informaciju, gdje je plasira i ko je zvanični izvor informacija. S obzirom na masovnu upotrebu društvenih mreža, autor određene informacije može biti svako ali tačnost informacije mora biti potvrđena. U  prvoj dobi, kako bi se djeca zaštitila od negativnih sadržaja, jako je važna uloga roditelja. Poziv koji mi mediji često ponavljamo je da se roditelji uključe, da se zainteresuju za to što njihova djeca slušaju, gledaju ili čitaju na internetu“, kaže Kondićeva.

Ona ističe da su društvene mreže nekontrolisan medijski prostor.

„Poseban problem je upravo zloupotreba ljudskih strahova, nesigurnosti, neizvjesnosti, situacije u kojoj nismo sigurni šta se događa, kako bismo trebali odreagovati, postupiti…. Tad često nastaje situacija da pojedinci i organizacije koriste  priliku da manipulišu i tako ostvaruju neke svoje interese.  Plasman poruka posredstvom medija dostupan je široj javnosti, stoga potrebno je da građani umiju uočiti razlike između mišljenja i činjenica. Na društvenim mrežama smo skloni reagovati, komentarisati, dijeliti objave koje se u momentu slažu s našim uvjerenjem i stavovima. Često u tim situacijama nam ne padne na pamet da ta priča ili tvrdnja možda nije istinita…  Uglavnom, u tim situacijama jako je važna medijska pismenost da bismo znali koliko je važno provjeriti izvor prije nego što podijelimo ili prenesemo dalje neku informaciju“, kaže Kondićeva.

Ona navodi da je govor mržnje kojem su izloženi pojedinci i grupe prisutan svakodnevno u političkom životu, medijima i društvenim mrežama.

„Internet je omogućio brže širenje informacija tako i govora mržnje bez mogućnosti efikasne kontrole. “Online” govor mržnje je postao svakodnevica naših života, a samim tim veoma opasan za izgradnju demokratskog, savremenog i sigurnog društva. Svjedoci smo da  vlasnik i direktor federalnog medija Fejs tokom razgovora sa gostom u emisiji izgovorio da li bi trebalo da se Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva “smijeni, smiri ili ubije?  Time je jasno prekršen Kodeks o pružanju audio-vizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija. Ovakve pojave su, takođe, nedopustive i od strane Regulatorne agencije treba da budu izrečene odgovarajuće mjere i sankcije kako se više nikada ne bi desile. Imajući sve ovo u viduS treba da radimo zajedno na podizanju svijesti koliko riječ, bila izgovorena ili napisana može biti opasna“, poručila je Kondićeva.

Stručnjaci ističu da je  problem što su nasilje, kleveta i laž legalizovani na društvenim mrežama, koje niko ne kontroliše.

„Govor mržnje putem društvenih mreža je sve učestalija pojava i sve učestaliji problem kojeg niko nije pošteđen, čak ni mladi i djeca.Predstavlja jedan obrazac ponašanja kojim se nanosi neizmjerna šteta žrtvi, najčešće komentarisanjem na društvenim mrežama, objavljivanjem različitih podataka ili različitog sadržaja o nekoj osobi“, kaže psiholog Sanja Božičić.

Ona ističe činjenicu da se veoma teško boriti protiv ovakvog ponašanja jer nam je komunikacija putem društvenih mreža i mobilnih uređaja dostupna 24 časa dnevno, a sadržaj koji se objavljuje postaje trajno vidljiv drugim licima i nije nešto od čega neka osoba može pobjeći.

„Efekat govora mržnje i širenje mržnje putem društvenih mreža je viestruko negativan, na taj način se širi i podstiče nasilje, šire se predrasude i stereotipi i opšti osjećaj negativizma“, navodi Božičićeva.

Ona ističe da su višestruke i posljedice na osobe koje su žrtva takvog vida nasilja.

„Te osobe doživljavaju različite negativne emocije, osjećaju se tjeskobno, pod stresom su, a najčešče se osjećaju i izolovano, napušteno i na neki način osramoćeno. S druge strane anonimnost koju ima osobi koja širi te negativnosti pruža još veću slobodu i smanjuje odgovornost u sadržajima koje plasira putem društvenih mreža, a s obzirom na to da je udaljena od žrtve ne može steći uvid i nema osjećaj kako se ta druga osoba osjeća i šta sve proživljava, pa tako ne može doživjeti saosjećajnost i empatiju prema toj osobi “, pojašnjava Božičić.

Ona je istakla da učestalost govora mržnje dovodi danas i do toga da obični posmatrači ostaju ravnodušni prema tome i uopšte ne reaguju.

„Stoga je veoma važno da se svi uključimo u rješavanje ovog problema,kako pojedinci,tako i institucije i da se sistemski radi na prevenciji ovakvih problema“, naglasila je Božičićeva.

Ako već nemamo ličnu i moralnu odgovornost  za ponašanje  u javnom prostoru, a pogotovo na društvenim mrežama zakonodavci bi morali da urade više, odnosno da utvrde zakonske okvire koji bi reguilisali korišćenje društvenih mreža i uobličili ponašanje na njima.