Međunarodni dan djece oboljele od raka, 15. februar
Međunarodni dan djece oboljele od raka, obilježava se 15. februara svake godine u cilju podizanja svijesti o problemima sa kojima se suočavaju djeca i adolescenti oboljeli od raka. Ovim danom se naglašava potreba za ravnopravnijim pristupom liječenju i njezi za svu djecu oboljelu od raka.
Simbol borbe protiv raka među djecom je zlatna vrpca, kojom se želi ukazati koliko je dragocjen dječiji život te nas podsjetiti na hrabre mališane koji se svakodnevno bore protiv malignih oboljenja.
Zbog dugotrajnog liječenja, odvojenosti od uobičajenog životnog okruženja, čestih komplikacija zbog terapije, nekad neizvjesne budućnosti, ova djeca i njihove porodice su s pravom nazvani i pravi heroji današnjice. Kako fiziološki tako i patofiziološki mehanizmi kod djece uglavnom nisu jednaki kao kod odraslih ljudi, te je pogrešna pretpostavka da je dijete „čovjek u malom”.
Maligniteti kod djece se značajno razlikuju od maligniteta odraslih po tipu, odgovoru na terapiju i prognozi. Najčešće potiču od ćelija krvi (koštane srži), limfnog, mišićnog i nervnog triva.
Maligne bolesti kod djece su rijetke i čini 1 do 2 % svih neoplazmi u opšoj populaciji. U svjetskim razmjerama to je oko 240.000 novih slučaja godišnje. Iako ima izuzetaka, većina pedijatrijskih maligniteta ima dobar odgovor i terapiju, a time su i prognoza i ishod liječenja daleko bolji nego malignih bolesti odraslih. Uprkos tome su maligne bolesti drugi najčešći uzrok smrtnosti djece.
Najčešće maligne bolesti kod djece su akutne leukemije, tumori centralnog nervnog sistema i limfomi. Kod velikog broja djece simptomi i znaci su nespecifični (febrilnost, kašalj, kostobolja, bolovi u zglobovima i mišićima, povraćanje). Tegobe znaju trajati danima i sedmicama. Jedan od znakova za obavezan pregled je i pojava uvećanih limfonoda na vratu (većih od 2 cm), posebno ako su sa jedne strane ili u donjoj trećini vrata. Ne treba zanemariti nikakvu bol, otežano hodanje, smanjen obim ili izbjegavanje kretnji ekstremiteta, otoke na tijelu ili ekstremitetima, pojavu „modrica“ koje se ne mogu objasniti nestašnim udarcima, promjenu stanja svijesti, krv i sukrvicu u iskašljaju, stolici, mokraći, gubitak tjelesne težine, posebno kod djeteta koje je imalo uredno napredovanje, izrazito bljedilo ili žućkasta prebojenost kože, dugotrajan umor ili mučninu
Od izuzetne je važnosti da roditelj, osim što poznaje svoje zdravo dijete, prepozna i neke od pomenutih „alarma“ kod bolesnog djeteta i odvede ga na pregled svom ljekaru. Posebno je važno da s njim podijeli svoju zabrinutost i otvoreno dijeli podatke koji su vezi s djetetom. Anamneza čini veliki dio puta do dijagnoze, pravovremena dijagnoza je veliki dio puta do ozdravljenja, čak i kad su maligne bolesti u pitanju.
izvor/foto:dzz.ba, rtvkd