Danas je 30 godina od stradanja Spomenka Gostića
Parastos je služio sveštenik Vladimir Kukić, koji je poručio da je Spomenko svima pokazao šta je ljubav prema rodnoj grudi, kao i da u najtežim vremenima ne treba zapostaviti i zaboraviti ognjište djedovo i pradjedovo.
– Neka nam danas Spomenko bude primjer da ne zatvaramo i prodajemo naša ognjišta, već da ih što češće posjećujemo – izjavio je Kukić, te izrazio zadovoljstvo što je svake godine veći broj ljudi koji dolazi na Spomenkov grob, kako bi mu odali počast.
Autor dokumentarnog filma “Spomenko na vječnoj straži” i knjige “Spomenko i Ozren” Mile Savić rekao je da su se neke stvari pokrenule kako bi se od zaborava sačuvala žrtva Spomenka Gostića.
Spomenkova tetka Miroslavka Stojanović rekla je da je Gostić i pored izuzetno teškog djetinjstva i zanemaren od oca bio društven i razuman dječak, koji je uprkos svojoj mladosti uvijek bio na usluzi, pa je tako i tokom ratnih sukoba nesebično pomagao i bio uz saborce.
Da je Spomenko, baš kao i narodni heroj Milan Tepić, simbol junaštva, poštenja i neupitne ljubavi prema domovini znaju i u Kozarskoj Dubici.
U blizini murala Majora Milana Tepića u Kozarskoj Dubici na zgradi Doma kulture izrađen je i mural posvećen najmlađem vojniku i odlikovanom borcu Vojske Republike Srpske – Spomenku Gostiću.
“Čovjek umire onda kada prestanu da ga se sjećaju, zato mi medijski radnici i predstavnici medijskih kuća, istoričari, umjetnici … imamo svojevrsnu obavezu da o junacima govorimo, pišemo i njihov liki i podvig na ovaj način učinimo besmrtnim. Najviše ljudske vrline, poštenje, hrabrost i ljubav prema ognjištu, domovini nosili su junaci Tepić i Gostić, a na nama je da te vrline približimo budućim generacijama kako bi se tim uzorom vodili, ali isto tako da kroz sjećanje na ratne strahote mlade ljude učimo šta treba da spriječe kako nam se tako nešto nikada ne bi ponovilo”, izjavila je direktor “Centra za informisanje i kulturu” Dijana Kondić i dodala da svakog 20. marta radnici ovog preduzeća s posebnom emocijom evociraju sjećanje na dječaka koji je kroz tek započeti život, sam bez najmilijih, išao junačkim srcem i ljubavlju.
U Domu kulture 2017. godine JP “Centar za informisanje i kulturu” organizovalo je premijeru dokumentarnog filma „Spomenko na vječnoj straži“, kao i medijsku promociju istog, a potom i promociju knjige „Spomenko i Ozren“.
Gostić je rođen 15. avgusta 1978. u Doboju. Osnovnu školu pohađao je u Maglaju, ali je zbog izbijanja ratnog sukoba nije završio.
Po izbijanju rata živio je sa majkom Milenom u selu Jovići nadomak Maglaja, koje je bilo okruženo naseljima sa većinskim muslimanskim stanovništvom, pa se ubrzo našlo na prvoj liniji fronta.
Tokom aprila umrla mu je majka, pa je ostao da živi sa bakom koja je septembra 1992. godine poginula u granatiranju sela od takozvane Armije RBiH.
Prijavljuje se u Vojsku Republike Srpske gdje je u početku bio kurir, da bi potom bio prebačen na razvoženje hrane borcima na prvim linijama fronta.
Obavljajući povjerene mu zadatke, jednom prilikom je sa konjskom zapregom upao u minsko polje, pri čemu su konji stradali, a on je bio lakše povrijeđen. Nakon tog ranjavanja, još je jednom bio lakše ranjen.
U ofanzivi muslimanskih snaga na planinu Ozren narod se povukao iz Jovića, a Spomenko Gostić je sa nekoliko vojnika ostao da brani selo.
U martu 1993, tokom granatiranja položaja srpske vojske, pet vojnika je poginulo, a Gostić je teško ranjen. Preminuo je 20. marta 1993. u Jovićima na Ozrenu, a sahranjen je sa stradalim saborcima na seoskom groblju.