Miloš Kos, rukometaš Zagreba, za “Glas Srpske”: Jedva čekam Evropsko prvenstvo

Momak koji je blistao za Srbiju na juniorskom Svjetskom prvenstvu u Grčkoj i Njemačkoj ove godine i pretprošlog ljeta na Evropskom prvenstvu u Portugaliji, kada su se “orlići” okitili bronzom ima samo 21 godinu i mogao bi da bude veliki adut selektora Tonija Đerone narednog januara na seniorskom Evropskom prvenstvu u Njemačkoj.

Prije godinu je debitovao za najbolji tim protiv Finske u Novom Sadu u kvalifikacijama za šampionat Starog kontinenta. U razgovoru za “Glas Srpske” bombarder iz Kozarske Dubice istakao je da se raduje predstojećim obavezama u dresu nacionalnog tima.

– Jedva čekam Evropsko prvenstvo sa A selekcijom. Nadam se da ću biti u timu i da ćemo napraviti što bolji rezultat. U najjačoj selekciji nam tako malo nedostaje za tu medalju. Priključeni smo nas trojica juniora, Stefan Dodić je tu odavno, bio je i Nikola Zečević. Nas mlađe i te kako raduje što nam selektor Đerona daje šansu – naglasio je Kos.

GLAS: Partijama u Ligi šampiona u dresu Zagreba ostavili ste bez daha rukometnu javnost. Koliko ste lično Vi zadovoljni učinjenim?

KOS: Puno mi zaista znači što sam u prilici da igram protiv toliko velikih klubova, protiv toliko sjajnih igrača. Čast mi je i privilegija što mogu da predstavljam Zagreb u najljepšem svjetlu i da pružamo dobre partije u Ligi šampiona i svi smo zadovoljni. Cilj nam je da prođemo grupu.

GLAS: U Zagrebu Vam je sve potaman?

KOS: Dobro su me prihvatili svi, kompletna uprava, saigrači. Dobro treniram, dobro radim i to se negdje sve vraća i na terenu. Hvala Bogu, rezultati najbolje govore o tome. U našoj ekipi svako ima svoju ulogu, svi znaju šta treba da rade, kako da ekipa što bolje izgleda na terenu. Svako daje svoj doprinos, svako svojom igrom i željom pokazuje da je sa razlogom tu u ekipi i da daje sve od sebe. Zato u posljednjim utakmicama igramo dobro i imamo dobre rezultate.

GLAS: Vaša generacija je “čuvar vatre” srpskog rukometa.

KOS: Naša generacija u posljednje dvije godine ima kontinuitet. Treće mjesto na Evropskom prvenstvu i četvrto na Svjetskom znači da smo u samom vrhu u svom uzrastu. Nedostajala su nam tri naša povrijeđena saigrača, u finišu Svjetskog šampionata povrijedio se i Zečević. Mogli smo i tu do medalje, ali šta je tu je. Gurali smo jako dobro, nadopunjavali smo se. Atmosfera u ekipi je bila izvanredna i selektor nas je odlično složio. Nadam se da ćemo u seniorskom uzrastu izboriti finale i osvojiti najsjajnije odličje.

GLAS: Vaši sugrađani u Kozarskoj Dubici su Vam i ove i prošle godine nakon pomenutih uspjeha pripremili nezaboravne dočeke. Koliko Vam to znači?

KOS: Doček je bio sjajan ove godine, a pogotovo prošle kada smo osvojili medalju. Ove godine kako nismo osvojili odličje to i nije bilo potrebno, ali opet su se ispred dvorane okupili svi. Pričali smo, družili se, stvarno je bilo lijepo. Puno znači kad je cijeli grad uz tebe, porodica, prijatelji, kad ti odaju priznanje za ono što radiš. To je stvarno veliki plus.

GLAS: Koliko su saigrači iz Zagreba ispratili Vaše partije i rezultate na Svjetskom prvenstvu ovog ljeta?

KOS: Konstantno sam se čuo sa saigračima iz Zagreba tokom prvenstva. Podržavali su me tokom cijelog prvenstva, navijali su za mene, za Srbiju. Hvala im na tome.

Kozara i Izviđač

GLAS: Koliko stignete ispratiti rezultate Vaših bivših klubova, Kozare i Izviđača?

KOS: Pratim naravno. Konstantno sam u kontaktu sa ljudima iz Izviđača i Kozarske Dubice. Pričamo stalno, pogotovo ako ima neki talenat u Dubici pitaju me iz Ljubuškog za njega. U Kozarskoj Dubici svi mi prijatelji igraju, tako da moram da ih pratim.

/Glas Srpske/