Patrijarh Porfirije: Divim se vjeri i hrabrosti srpskog naroda i sveštenstva na KiM

Patrijarh srpski Porfirije poručio je da se divi vjeri i hrabrosti srpskog naroda i sveštenstva na Kosovu i Metohiji, ali i da ga brinu “srpska nesloga” i “spremnost ljudi da radi sopstvenog interesa zaborave na KiM”.

– Brine me srpska nesloga, spremnost ljudi da, sami za sebe ili kao članovi različitih organizacija, radi sopstvenog interesa jednostavno i hladno zaborave na Kosovo i Metohiju, na naše svetinje, i isto tako zaborave na ljude, na pravoslavne Srbe koji žive pod pritiskom i u getu, ostave ih na milost i nemilosti drugih – rekao je patrijarh, navodi se u saopštenju SPC.

Dodao je da ga brine i “to što određeni krugovi i samozvani odgovorni pojedinci, pokušavajući da to pravdaju patriotskom brigom i samo njima svojstvenim društvenim aktivizmom, radi očuvanja Kosova i Metohije napadaju crkvu koja je, ne samo istorijski nego i aktuelni i nepokolebivi branič Kosova i Metohije”.

– Njihove kritike bi bile dobrodošle kada bi ih motivisala istinska briga za Kosovo i Metohiju i odgovorna ljubav prema svojoj crkvi. Brine me i to što pojedini predstavnici zapadnih država, pogotovu evropskih država, prenebregavaju apsolutno mirotvoračku ulogu crkve, prije svega na Kosovu i Metohiji, ali i na čitavom području bivše Јugoslavije i bez ikakvog osnova optužuju crkvu “da destabilizuje situaciju i stvara napetosti među etničkim grupama na zapadnom Balkanu kako bi raspirila sukobe i podijelila zajednice” kako se, potpuno suprotno istini, pominje u jednoj od rezolucija Evropskog parlamenta – rekao je patrijarh Porfirije.

On je naveo da ga “sve to ozbiljno brine”, ali i istakao da ga “kuraže srpski narod, sveštenstvo i monaštvo, njihova vjera i njihova hrabrost”.

– To su svi oni kojima je istinski stalo do Kosova i Metohije, kojima je zaista stalo do Otadžbine Srbije, do pravoslavnog srpskog naroda, i koji se za to bore vjerom i molitvom, trpljenjem i hrabrošću, jedinim svakog poštovanja vrijednim “na strašnom mjestu postojanjem” – poručio je poglavar SPC.

Dodao je da su zakoni na tom dijelu Srbije zakoni, kada je riječ o pravima Srba, mrtvo slovo na papiru.

– To nas sve duboko obespokojava, a treba da obespokajava i svakog dobronamjernog čoveka u svijetu. Јer kada se na jednom prostoru, od strane većine relevantnih faktora koji trenutno upravljaju njime, samo prividno i nominalno poštuju pravne norme i sprovodi objektivna politika, a u stvari se forsira interes jedne etničke zajednice u odnosu na drugu, to čini opasan presedan i predstavlja uvod u razaranje osnovinh principa civilizovanog društva koje će se potom i bez mnogo muke preliti i na druge krajeve svijeta. Primjer dečanske zemlje je najpoznatiji, a ima sijaset drugih – naveo je patrijarh Porfirije.

Prema njegovim rečima, “duhovni i istorijski, pravoslavni, identitet našeg svetosavskog i svetolazarevskog srpskog naroda, brani se i gradi uvek i na prvom mestu životom po Јevanđelju, vernošću Bogu, a ne praznim i prigodnim pričama”.

– Ukoliko se nikada ne molimo za Kosovo, nikada ne postimo za Kosovo, nikada ne hodočastimo na Kosovo, nikada ne pomažemo narodne kuhinje na Kosovu, onda naš identitet, svetosavski etos, prestaje da postoji. Sve velike priče o Dečanima ostaju prazne ako se onaj koji o Dečanima priča ne moli Svetom kralju Stefanu Dečanskom za Dečane i za Kosovo. Јer se Dečani neće sačuvati podkastima Јutjuba nego molitvama i moljenjima i svakim drugim delanjem prožetim istinom i pravdom. Kako da svijetu pokažemo kome pripadaju naše svetinje ukoliko one prethodno, u našim srcima i dubinama duše, ne pripadaju nama samima? A kako da nam pripadnu ako ih ne usvojimo i usvajamo na duhovan, molitven način? Ono što smo duhovno usvojili niko i nikada ne može da osvoji, ma koliku i ma kakvu silu imao – istakao je patrijarh.

Poručio je da svi, “sa svog mjesta i po svom pozivu i talentu”, treba da rade na “svjedočenju istine o srpskom Kosovu i Metohiji”.

– Pomažući toj istini na sve dozvoljene i hrišćanima prilične načine, da dopre do svakog, makar trenutno zatvorenog uha i srca – rekao je patrijarh.

Dodao je da crkva deli sudbinu svog naroda koji je konstituiše i koji u njoj živi.

– Ona istovremeno uznosi svoje molitve Gospodu da mir i dobro zavladaju ne samo u našem narodu nego u svim narodima, pogotovo među onim narodima sa kojima delimo ovo teško vrijeme i naseljavamo ovaj trusni prostor. U tom broju, posebno se molimo za mir sa albanskim narodom. Znamo da je mir neostvariv u jednom narodu ukoliko on ne zavlada i među narodima. Svi smo mi kao ljudi potrebni jedni drugima, upućeni jedni na druge i pozvani da budemo blagovijesnici mira bez obzira na to koliko nas destruktivne političke sile i istorijske datosti usmjeravaju jedne protiv drugih i uprkos svemu tome. Neko će za ove riječi reći da su one nemoguće, da su samo lijepe želje ili pobožna razmišljanja. Ljudima, ostavljenim samima sebi, možda i jesu. Sa Bogom stvari stoje drugačije – zaključio je patrijarh SPC.