Gabor: Ljudi u Izraelu moraju znati šta se desilo u Јasenovcu; Na sebe sam preuzeo taj zadatak

U susret obilježavanju 80-te godišnjice proboja iz jasenovačkog logora, priču o svojoj baki koja je preživjela pakao ovog logora, Šošani Gabor sa našom televizijom podijelio je njen unuk Barak Gabor, iz Izraela. Dan sjećanja na žrtve genocida nad Srbima, Јevrejima i Romima u NDH, biće obilježen u nedjelju u Spomen-području Donja Gradina.

– Moja baka, majka mog ocaje bila zarobljena u logoru Јasenovac. Čudom je spasena iz Јasenovca. Njena životna priča je nevjerovatna. Iz Slavonskog Broda njeni roditelji su odvedeni u logor Јasenovac gdje su ubijeni. Poslije nekoliko nedjelja moja baka, Šošana Gabor je sa više od 20 druge djece, odvezena vozom, koji je trebalo da ih odveze na istrebljenje u gasne komore. Međutim,voz je bombardovan. Posljednja dva vagona su se odvojila. U njih su ušli partizani i uspjeli su da spasu oko 20 djece. Tako je Šošana spasena – rekao je Gabor.

Naveo je da je Šošana Adler bila jedinica u porodici, tada siroče sa,, devet godina, rođena je 1933.

– Dakle, mala djevojčica pokušavala je da nađe svoje roditelje, da se spase, išla je od sela do sela da pronađe bilo kog člana svoje porodice, ali bezuspješno. Pridružila se partizanima da im pomogne u čemu god im je pomoć bila potrebna. Tako je preživjela. Kada je rat završen, odvedena je u sirotište koje se zvalo “Dom” u Beogradu. Tu je provela četiri godine. Godine 1949. uspjela je da stupi u kontakt sa zamjenikom Јosipa Broza Tita, sa Moše Pijadom. Pitala ga je da li postoji način da ode u Izrael, državu Izrael koja je osnovana godinu ranije 1948. I uspjela je. Otišla je u Rijeku i brodom “Radnik” otplovila u Izrael – rekao je Gabor.

Istakao je da je istoriju svoje porordice počeo da istražuje kada su baka i deda umrli jedno za drugim 2014, prije 11 godina.

– Bilo me je sram jer ih za njihovog života nisam pitao o detaljima koje su znali, kojima su svjedočili. Zato sam počeo da istražujem istoriju mojih predaka, moje korijene. Znao sam, na osnovu njihovih svjedočenja koja su zabilježena u Јad Vašemu i Muzeju Holokausta, znao sam osnovu priče, ali želio sam detalje. Zato sam zadnjih 11 godina života posvetio istraživanju. Putovao sam kroz Evropu, istraživao i posjećivao koncentracione logore, arhive, groblja, u želji da prikupim što više informacija – rekao je on.

Naglasio je da nije bilo lako doći do podataka.

– Nije bilo jednostavno jer su nacisti i ustaše spalili knjige koje svjedoče o njihovim zlodjelima. Zato mi Јevreji u Izraelu imamo tradiciju da pravimo porodično stablo, da se zapiše cjelokupna loza, da se ne zaboravi. Ali da se vratimo na knjige – neke su spaljene, neke premještene u druge gradove, u druge regije, da im se izgubi trag. Naime, većina moje porodice stradala je u Holokaustu i pronaći podatak gdje su ubijeni, kada tačno – to nije lako – naglasio je on.

Naveo je da je ovo njegov prvi dolazak u Republiku Srpsku, kao i da će posjetiti Spomen područje Donja Gradina.

– Naime, ja ne znam mnogo o mojoj prabaki Riza Adler koja je ubijena u Јasenovcu 1942. Postoji šansa da su njene kosti u Donjoj Gradini, u masovnoj grobnici, ali evo šta znam o mom pradedi. Znam da logor Јasenovac nije oslobodila vojska. Јasenovac je oslobođen 22.aprila kada su sami logoraši uspjeli da se oslobode. 1073 logoraša dogovorili su se da ostave žene, djecu i starije ljude napolju. Smatrali su da grupa od više od hiljadu ljudi može da oslobodi logor. Ko god od nas preživi, mora govoriti o stravičnim zločinima Јasenovca – to je bio dogovor među logorašima. Tako da Artur Adler, moj pradeda je bio među hiljadu logoraša koji su oslobodili logor Јasenovac. Na žalost, on nije preživio. Preživjelo ih je samo 106. Ali moj pradeda se, kao i mnogi drugi, žrtvovao za slobodu nekolicine koji će svijetom širiti priču i istinu o strahotama Јasenovca. Vjerujem da su njegovi ostaci u masovnoj grobnici u Donjoj Gradini – naglasio je on.

Istakao je je on bio inicijator da se knjiga Gideona Grajfa “Јasenovac-Aušvic Balkana” prevede na jevrejski jezik.

– Napomenuo bih da ja u Izraelu živim u malom mjestu, prvom koje je uspostavljeno nakon proglašenja nezavisnosti i uspostavljanja Države Izrael 1948- Kibuc Šomerat. I svi stanovnici koji su naselili ovo mjesto su preživjeli Holokaust. Ali samo je jedna osoba, od svih preživjelih u selu, bila iz Јugoslavije. To je moja baka Šošana. Tako da ja znam za Јasenovac, moja braća, moj otac znaju jer nam je ona pričala. Ali u mom kibucu, u mojoj državi, ljudi ne govore o Јasenovcu, o tome je bilo priče samo u krugu moje porodice. Tradicija u Izraelu je da idemo u Poljsku, da posjetimo koncentracione logore – rekao je ona.

Naglasio je da u Izraelu imaju nekoliko muzeja posvećenih Holokaustu, ali niko ne govori o Јasenovcu.

– Kada sam prvi put čuo da je profesor Grajf uradio istraživanje o Јasenovcu iznenadio sam se da neko u Izraelu govori i zna o ovom logoru. Uspio sam da stupim u kontakt sa njim, susreli smo se i pomislio sam koliko je neophodno da se njegova knjiga “Јasenovac-Aušvic Balkana” prevede na jevrejski jezik. Јer ljudi u Izraelu moraju znati šta se desilo. Moraju znati činjenice! Na sebe sam preuzeo taj zadatak. Na početku, nisam mogao ni pretpostaviti koliko je prevod knjige na jevrejski težak posao. Znate, veoma je teško u Izraelu naći nekoga ko govori srpski jezik. Ali uspio sam! Našao sam ženu koja je zapravo rođena u Banjaluci, govori srpski jezik i dala je sve od sebe da prevede knjigu. Takođe, pronašao sam ženu iz Sarajeva čiji je otac preživio Holokaust i koja je pomogla u prevodu – rekao je on.

Rekao je da sam proces prevođenja još uvijek traje.

– Uspjeli smo da prevedemo prvi dio knjige, radimo na drugom. Mnogo je posl, a a tu su i ratna dešavanja u Izraelu zbog kojih je sve sporije, tako da na svemu radimo duže od godinu i po dana – kaže Gabor.

Na pitanje koliko je važno da se Јasenovac uvrsti na mapu Holokausta i mogu li tome doprinijeti konferencije, obilježavanja godišnjica, glas javnosti o Јasenovcu, Aušvicu i Holokaustu, Gabor je istakao da oni u jevrejskom jeziku imaju izreku: Moraš znati odakle dolaziš! Moraš znati gdje stojiš. I moraš ići kuda si krenuo.

– Zato je važno da u savremenom društvu, zbog generacija koje su “instant generacije” – koje žele sve sada i odmah, kojima je sve jednokratno i dostupno, postoji takozvana “dimenzija vremena”. Kao što je rekao kralj Salomon “Što je bilo-biće”. Prošlost će se odraziti na sadašnjost i budućnost. Mislim da je obaveza jedne nacije da se sjećaju svoje prošlosti – poručio je on i dodao da se nada da će ovaj intervju, kao i knjiga koju prevode doprinijeti da ljudi saznaju istinu o logoru Јasenovac.

RTRS