Maja Milunović za “Glas”: Budućnost je sada, poslije će biti kasno

Priprema ove izložbe jeste bila, u stvari, nešto novo za mene, pošto mi je ovo prva samostalna izložba do sada. Iako sam je ja tretirala slično kao bilo koji prethodni projekat za koji sam trebala da osmislim koncept i temu, ipak je tu bilo mnogo novih izazova koje je trebalo prevazići.

Rekla je ovo za “Glas Srpske” grafički dizajner Maja Milunović, komentarišući nastanak izložbe “Zagrijavanje”, koja je otvorena u Galeriji “Plus” Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske. Milunovićeva je dobitnica Nagrade MSURS za najbolje radove na “Godišnjoj izložbi radova studenata” Akademije umjetnosti UNIBL u 2025. godini na Odsjeku za grafički dizajn, a povodom ove postavke dodaje da joj je izložba na temu ekologije divno iskustvo koje joj daje vjetar u leđa za dalji rad.

– Samim tim ova izložba je jedno divno iskustvo koje će svakako da mi pomogne i da vjetar u leđa za moj dalji rad. Sve je krenulo od ideje, željela sam da osmislim koncept koji će da uvezuje radove cijele izložbe i u prvom mahu sam imala nekoliko tema, ali sam se na kraju odlučila za ekologiju, rekla je Milunovićeva.

GLAS: Izložba u “Galeriji Plus” obuhvata ilustracije, prostornu instalaciju i video-animaciju. Možete li nam reći nešto više o tome kako je tekao proces pripreme za ovu izložbu te koji od ovih medija Vam je bio najizazovniji za rad?

MILUNOVIĆ: Sam koncept izložbe je započeo na papiru u vidu skica. Sagledavši prostor galerije, počela sam da razmišljam šta i kako bih uklopila baš u taj prostor. Istovremeno, počela sam da intenzivno istražujem i sakupljam konkretne podatke o ekološkoj krizi koji su mi bili referentna tačka i inspiracija iz kojih su radovi i proizišli. U čitavom ovom procesu, velika podrška mi je bila Žana Vukičević, kustoskinja izložbe.

Prilikom rada, najizazovnije su bile prostorne instalacije. Kako prije nisam imala priliku da radim tako nešto, trebalo je sve da se sprovede od početne ideje pa do realne postavke u prostoru i da se razmišlja na drugačiji način, u smislu kako će izgledati u prostoru i koliko je uopšte izvodljivo.

GLAS: Vaša generacija praktično odrasta sa svješću o klimatskoj krizi kao stvarnosti, a ne kao dalekoj budućnosti. Da li je ova izložba zapravo Vaš lični bunt protiv pasivnosti društva prema problemu koji će najviše pogoditi upravo mlade?

MILUNOVIĆ: Smatram da se o klimatskoj krizi i o klimatskim promjenama, koje već sada uveliko osjećamo, ne priča dovoljno. Iako će klimatske promjene još teže pogoditi buduće generacije, one već sada, u ovom trenutku, ugrožavaju mnoge živote, kako ljudske tako i životinjske i biljne. Budućnost je sada, a mi, niti smo pripremljeni za klimatske promjene, niti radimo dovoljno po tom pitanju. Ljudi, uglavnom, nisu dovoljno edukovani o ovoj temi, pa je moj cilj bio da svako ko posjeti izložbu sazna nešto novo i sa tim novim saznanjima možda i promijeni nešto u svojoj svakodnevici što bi kasnije pomoglo našem okruženju, jer čak su i male promjene važne, a sa buđenjem svijesti na ovaj način, doći će i do većih promjena na bolje.

GLAS: Tema ekološke krize je globalna, ali kako mislite da domaća, lokalna publika reaguje na ove teme? Da li umjetnost kod nas ima moć da probudi ekološku svijest ili umjetnost zapravo ima moć da probudi samo pojedinca svojom emocijom?

MILUNOVIĆ: Lokalna publika, po mom mišljenju, ne razlikuje se mnogo od ostatka svijeta. Ekološka kriza je generalno zaboravljena. Svako živi u nekom svom mikrosvijetu zaboravljajući na širu sliku i kakav je uticaj bilo kog ljudskog djelovanja na okolinu koja nas okružuje. Ne razmišljamo da smo svi mi dio jednog sistema u kojem svako živo biće ima određenu ulogu, a naša neodgovornost prema ostatku populacije planete dovodi do urušavanja tog sistema. Tako da čak i ako se budi samo pojedinac, osoba po osoba, kako vrijeme bude prolazilo, doći će se i do kolektivne svijesti. Umjetnost je zahvalan medijum za to jer može da izazove emociju i učini ovako složene teme vidljivim i bliskim široj publici, ali ona ne može i ne treba da djeluje sama, potrebno je da se sistematski priča o ekološkim problemima u medijima, u školama, da se ljudi edukuju na različite načine jer samo tako će najefektnije doći do promjena u odnosu ljudi prema prirodnoj sredini.

GLAS: Kao dobitnica Nagrade Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske za najbolje radove na Akademiji umjetnosti, dobili ste priliku za ovu samostalnu izložbu. Koliko je ova vrsta institucionalne podrške važna za mlade umjetnike u Republici Srpskoj na samom početku njihovog profesionalnog puta?

MILUNOVIĆ: Ova prilika, koju mi je pružio Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, zaista je od velikog značaja. Rad na samoj izložbi je bio jedno novo i posebno iskustvo i veoma sam zahvalna što sam dobila mogućnost da prođem kroz to. Pored toga, ovakva nagrada, ne samo da daje priznanje za sve uloženo vrijeme i rad, već pruža i bilo kom mladom umjetniku priliku da njegova djela vidi i primijeti šira publika. Podrška institucija i ovakva ukazana prilika bitna je odskočna daska za svakog mladog umjetnika i može da otvori mnoga vrata na daljem putu kroz profesionalnu karijeru.

GLAS: Generalno, kad smo kod umjetnosti, šta su bile ključne kordinate u Vašem formativnom periodu, koje su vas usmjerile prema grafičkom dizajnu i umjetnosti kao životnom pozivu?

MILUNOVIĆ: Još od kada sam bila mala, uvijek sam imala sklonost prema crtanju i slikanju i bila fascinirana fantastičnim, izmaštanim svijetovima i likovima koje sam i sama onda pokušala da dizajniram i kreiram. Kasnije sam se počela dosta interesovati za digitalne medije i programe, pa me je to navelo da se okrenem ka grafičkom dizajnu. Nekako je to bio prirodan put koji me doveo do Akademije umjetnosti, i put na kojem je moja porodica uvijek bila tu kao konstantna podrška, a onda kasnije na Akademiji, i moja profesorka Jelena Grubor je bila tu da me podrži u radu na svakom mom projektu.

GLAS: Na jesen odlazite na master studije sekvencijalnog dizajna i ilustracije na Univerzitet u Brajtonu. Šta očekujete od tog novog poglavlja i da li planirate da nastavite da se bavite angažovanom umjetnošću?

MILUNOVIĆ: Cilj na master studijama mi je da steknem nova iskustva i da naučim nove stvari u jednoj novoj i drugačijoj sredini. Brajton je jedan šaren, umjetnički grad koji pruža mnoge prilike mladim umjetnicima. I svakako, moj plan je da se i dalje bavim angažovanom umjetnošću u nadi da mogu bar na taj način da doprinesem malo više našem društvu i našoj okolini, kako bi se ljudi probudili i počeli da rade ka pozitivnim i lijepim promjenama.

GLAS SRPSKE/M.D.