Zorić: Djevojčice i žene češće izložene digitalnom nasilju
Digitalno nasilje ostavlja stvarne emocionalne posljedice i zahtijeva ozbiljan odgovor porodice, škole i društva, upozorila je psiholog i sistemski porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić.
Prema njenim riječima, digitalni prostor često daje počiniocu osjećaj anonimnosti i moći, dok žrtva ima osjećaj da od nasilja ne može pobjeći jer ono može biti prisutno 24 časa dnevno.
Iako se digitalno nasilje dešava iza ekrana, Zorićeva je izjavila da ono kod djece i mladih može da dovede do anksioznosti, povlačenja, problema sa spavanjem, pada koncentracije i školskog uspjeha, gubitka samopouzdanja i osjećaja sigurnosti.
Zorićeva, koja više od 15 godina radi kao školski psiholog u srednjoj školi, ali i kao psihoterapeut, napomenula je da se sve češće susreće sa mladima i odraslima koji nose posljedice nasilja u digitalnom prostoru.
Ona je navela da su kod adolescenata česti oblici vršnjačkog digitalnog nasilja vrijeđanje u grupama, ismijavanje, širenje glasina, lažni profili, dijeljenje fotografija bez dozvole i isključivanje iz onlajn zajednica.
– U radu sa odraslima posebno se susrećem sa slučajevima uznemiravanja putem društvenih mreža, prijetnji, kontrole i seksualnog digitalnog nasilja – rekla je Zorićeva.
Zorićeva je istakla da digitalno nasilje može pogoditi svakoga, bez obzira na pol i uzrast, ali istraživanja pokazuju da su djevojčice i žene češće izložene određenim oblicima nasilja, posebno seksualnom uznemiravanju, ucjenama, dijeljenju intimnih sadržaja bez pristanka i rodno zasnovanom nasilju na internetu.
Ona je navela da se u BiH posljednjih godina sve više govori o ovom problemu, budući da djeca i mladi značajan dio svog života provode onlajn.
– Mnogi od njih imaju iskustvo nasilja na internetu, bilo kao žrtve ili svjedoci. Posebno zabrinjava činjenica da mladi često ne prepoznaju odmah digitalno nasilje, već ga doživljavaju kao šalu ili dio odrastanja – rekla je Zorićeva.
Zorićeva je navela da su kod žrtava seksualnog digitalnog nasilja posebno prisutni osjećaj srama, krivice i gubitka kontrole nad sopstvenim životom.
– Odgovornost nikada nije na osobi čiji je sadržaj zloupotrijebljen, već na onome ko ga koristi za povređivanje i ucjenu. U terapijskom radu često vidim da ljudi pokušavaju da umanje svoju patnju riječima da je to samo internet. Međutim, za osobu koja je meta nasilja, to nije samo internet, već narušavanje osjećaja sigurnosti, povjerenja i ličnog dostojanstva – rekla je Zorićeva.
Ona je napomenula da se digitalno nasilje prepoznaje kroz prijetnje, vrijeđanje, ucjene, lažno predstavljanje, širenje neistina, objavljivanje fotografija i snimaka bez saglasnosti, praćenje i seksualno uznemiravanje.
– Roditelji trebaju da obrate pažnju na promjene ponašanja djece, povlačenje, strah od korištenja telefona, nagle promjene raspoloženja, probleme sa spavanjem ili izbjegavanje škole – rekla je Zorićeva.
Zorićeva je naglasila da prevencija počinje razgovorom i da roditelj treba da bude sigurna osoba kojoj će se dijete prvo obratiti, a ne neko od koga će strahovati zbog kazne ili osude.
– Djecu ne možemo zaštititi samo zabranama i ograničavanjem tehnologije. Moramo ih učiti kako da je koriste, kako da prepoznaju nasilje i kako da potraže pomoć kada se ono dogodi – rekla je Zorićeva.
RTRS/M.D.