Obilježeno 75 godina od ustaškog pokolja u Gunjevcima

I nakon 75 godina stanovnici Gunjevaca i susjednih sela sjećaju se i ne zaboravljaju žrtve koje je je ovaj kraj dao u Drugom svjetskom ratu . Ustaše su 19.februara 1945.godine u Gunjevce doveli i pogubili 96 stanovnika Gunjevaca, Klekovaca , Draksenića , Donje Gradine , Demirovca i Jošika, uglavnom djece, žena i staraca.

Kod spomen- česme podignute 1988. godine u pomen na žrtve čija su imena urezana u kamen, danas su se u organizaciji Opštinskog odbora Socijalističke partije  Kozarska Dubica i SUBNOR-a , okupili potomci  i poštovaoci nevinih žrtava, odali pomen, položili vijenac  i zapalili  svijeće za ubijene stanovnike sedam sela.

Parastos je  služio paroh demirovačko-draksenićki Saša Tošanović , a potom rekao da je mjesto ovog zločina živa rana u toj parohiji.

„Ovo je najstradalnija parohija u cijeloj pravoslavnoj Crkvi mislim, jer njoj pripadaju i grobnice u Donjoj Gradini,koliko je tu stradalih.Šta je genocid ,ako nije ovo,koliko je ljudi samo u jednoj kući spaljeno,to je genocid za ovo selo“,istakao je Tošanović.

Ovaj stravični događaj dogodio se samo dva mjeseca prije oslobođenja naše opštine u Drugom svjetskom ratu, u ustaškoj ofanzivi koja je trajala od 17. do 22.februara 1945.godine , i samo je jedno od mnogih obilježenih i neobilježenih stratišta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu , kazao je predsjednik Opštinskog odbora Socijalističke partije Kozarska Dubica Dušako Milunović koji je i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske.

On je rekao da nažalost ovakvih stratišta u Kozarskoj Dubici ima puno, te da je u opštini koja je preko 53 posto stanovništva izgubila u Drugom svjetskom ratu svako mjesto , svako selo stratište .

„Mi smo danas došli da odamo pomen žrtvama koje su ustaše , Hrvati i Muslimani, u regularnim jedinicama NDH-a poklali i pobili u februaru 1945.godine, pred sam kraj rata. Došli smo da se podsjetimo na to , da odamo pomen i položimo vijenac , to je naša obaveza jer mislim da smo mi i posljednje generacije koje imaju  zadatak da obilježe sva stratišta iz Drugog svjetskog rata, zato što još uvijek imamo i pamtimo usmena predanja neposrednih svjedoka tih događaja“, naglasio je Milunović  i dodao sa su njegova baka  i majka iz susjednog sela i da su one jedine iz te porodice tada ostale žive .

On je rekao da je Ministarstvo rada i boračko-invaliske zaštite RS ,zajedno sa SUBNOR-om i Crkvom, prošle godine krenulo u aktivnosti na obnovi i rekonstrukciji spomen-obilježja iz Drugog svjetskog rata..

„Namjera nam je da ih obnovimo , rekonstruišemo tamo gdje je došlo do oštećenja i da obilježimo sva mjesta stradanja.Prema informacijama koje imam  na području opštine Kozarska Dubica imaju 32 stratišta koja nisu ničim obilježena“, kazao je Milunović.

On je naveo da je prošle godine počelo i da ove godine treba da bude završeno uređenje Partizanskog groblja u Agincima , da je pripremljena ladara i da će biti podignut spomen-krst u Grabovom jarku gdje su 1942.godine ustaše pobile ranjenike i medicinsko osoblje , da se na Paležu, gdje je poslije ofanzive 1942.godine postrojen partizanski odred i prvi put pročitana poema Stojanka Majka Knežopoljka,  planira izgradnja ladare , a zajedno sa srpskom pravoslavnom crkvom planirano je i da se uredi stratište kod draksenićke crkve, grob krvi i mozgova ,koji je jedinstven u svijetu.

„Tamo su spomen-kosturnice i ploče na njima potpuno popucale,natpisi nečitljivi i smatram da je to naša nacionalna sramota. Smatram da za  školske ekskurzije prije posjete Donjoj Gradini i Jasenovcu , na tom mjestu treba organizovati istorijski čas ,kako bi im se na neki način pokušala približiti ta monstruoznost, koju su na našim sunarodnicima, ženama , djecom i starcima, učinile ustaše 1942.godine , 365 je ljudi je tamo na zvjerski način ubijeno, lobanje razbijene i mozgovi sahranjeni u jednu od spomen-kosturnica“,rekao je Milunović.

On je izrazio nadu  da će  u narednih par godina biti ostvaren cilj da se sva stratišta iz Drugog svjetskog rata obilježe i na taj način otrgnu od zaborava ,kako bi sačuvali uspomenu na naše sunarodnike , ali i kako ne bi zaboravili koji su to zločinci počinili.

Mještani Gunjevaca i susjednih sela se s pijetetom sjećaju žrtve svojih predaka, ne zaboravljaju i prenose sjećanje na svoje potomke ,kako se stravični događaji iz Drugog svjetskog rata ne bi zaboravili, kaže  Miloja Vidović je iz Gunjevaca, sela koje je 19.februara prije 75 godina ostalo bez 52 svoja stanovnika.

Oni koji su izbjegli ustašku ofanzivu spas su potražili u šumama  Prosare i Kozare , sa bratom i majkom 19.februara 1945. pokolj je izbjegao i tada devetogodišnji Mirko Petković iz Klekovaca.

I sada se živo sjeća pucnjave i bijega u šumu .

Spomen- česma žrtvama ustaškog pokolja u Gunjevcima je dio komleksa koji su stanovnici ovog i susjednih sela izgradili i uredili u znak zahvalnosti i trajnog sjećanja  na istorijske događaje , žrtve fašističkog terora, ali i junake otadžbinskog rata, kao zajedničko sjećanje na događaje iz naše bliže istorije i ne tako davne antifašističke borbe i stradanja srpskog naroda u 2.svjetskom ratu i u prošlom odbrambeno-otadžbinskom ratu na ovim prostorima.