PDF izdanje “KNJIGE SJEĆANJA” u spomen na žrtve Kozarske ofanzive
U znak sjećanja na žrtve ofanzive na Kozari i koncentracionog logora Jasenovac na internet stranici Javne ustanove “Spomen-područje Donja Gradina” sutra , 12. juna biće objavljeno PDF izdanje “Knjige sjećanja”.
Direktor te javne ustanove Tanja Tuleković izjavila je da “Knjiga sjećanja”, djelo više autora iz 2019. godine, donosi sjećanja svjedoka Kozarske ofanzive i jasenovačkog pakla.
Ona je podsjetila da je “Knjiga sjećanja” promovisana na 64. Međunarodnom sajmu knjige u Beogradu u oktobru prošle godine.
Pod komandom njemačkog generala Fridriha Štala, 10. juna 1942. godine započela je operacija “Zapadna Bosna”, u nekim dokumentima šifrovana i kao operacija “Ksaver”, u narodu poznata kao Bitka za Kozaru ili Kozarska ofanziva, koja je imala za cilj potpuno uništenje pravoslavnih Srba na planini Kozari i njenim obroncima.
U napadu na partizanske snage na Kozari /oko 3.500 boraca/ učestvovalo je oko 11.000 njemačkih i oko 19.000 hrvatskih vojnika – ustaša.
Nakon završetka vojnih operacija, njemačko-hrvatske snage sprovele su čišćenje terena odvodeći stanovništvo prema Bosanskoj Gradišci i Bosanskoj Dubici.
Na ovaj način je prema logoru u Jasenovcu i njegovoj filijali u Staroj Gradišci odvedeno oko 71.500 ljudi. Deportovanje stanovništva pratili su brojni zločini.
Jedan od takvih počinjen je na pravoslavnom groblju u Bosanskoj Dubici, gdje je strijeljano nekoliko stotina ljudi. Stanovništvo je odvedeno u privremeni logor kod željezničke stanice Cerovljani pored Hrvatske Dubice. Muškarci su odvojeni od žena i upućeni u Koncentracioni logor Jasenovac ili u logor Sajmište u Zemunu.
Mlađe i fizički jače žene odvođene su u Njemačku na rad. Njihova djeca su ostajala na milost i nemilost ustaša. Dio žena i djece je zbog ograničenog kapaciteta logora interniran u slavonska sela.
Njemački visoki oficir Gleze fon Horstenau zabilježio je nakon operacije “Zapadna Bosna” da je Kozara očišćena do posljednjeg čovjeka, žene i djeteta.
Krajem 1942. godine i početkom 1943. godine jedan dio žena i djece se iz Slavonije vratio u svoje domove.
