Rukometni klub “Kozara” proslavio šezdeseti rođendan
Rukometni klub “Kozara” sinoć je obilježio 60 godina postojanja ovog muškog rukometnog kluba u Kozarskoj Dubici.
Jubilej osnivanja kluba proslavljen je akademijom u Domu kulture koja je organizovana u skladu sa svim preventivnim mjerama i epidemiološkom situacijom.
Rukometni klub “Kozara” kroz svoju istoriju više puta mijenjao je ime. Osvajači su brojnih titula i priznanja, pobjednici turnira i brojnih drugih takmičenja,a veliku pažnju poklanjaju radu sa omladinskim kategorijama.
U ovom klubu igrali su i stasali rukometaši koji su kasnije nastavili uspješnu rukometnu karijeru u drugim klubovima.
„Da nema problema izazvanih pojavom novog virusa korona, 60 godina muškog rukometa u Kozarskoj Dubici proslavili bi smo drugačije, pred punom salom, sa našim igračima, trenerima i svima onima koji su ostavili pečat u ovom sportskom kolektivu od početka njegovog rada“, izjavio je predsjednik Uprave kluba Marko Petraković.
„Osjećamo se vrlo srećno i ponosno što smo dio ove rukometne priče koja traje već punih 60 godina. Trenutno u klubu postoji prvi tim koji se takmiči u Prvoj ligi RS, zatim pet omladinskih kategorija i veteranska sekcija. Ukoliko ne bude pogoršanja epidemiološke situacije, početkom narednog mjeseca počeće se sa pripremnim treninzima na otvorenom“, kazao je Petraković.
Sinoćnoj akademiji prisustvovali su i oni koji su bili u prvoj postavi ovog tima,među njima je Zdravko Radinović.
„Bio sam u prvoj generaciji ovog kluba.Osnove rukometa učili smo u staroj Osnovnoj školi Fadil Šerić koja se nalazila preko puta današnje pošte,a potom napravili svoje igralište kod današnje škole Vuk Karadžić.Bilo je od šljake,sami smo ga nasipali i farbali“,prisjeća se Radinović.
Kaže da je njegov talenat tada zapazio trener Milenko Turoman, i da je u rukometu bio sve dok nije stekao svoju porodicu.
Ljuban Krnjajić bio je na čelu uprave kluba cijelu deceniju, od početka 2000.godine.
„Ponosan sam da sam bio u takvom jednom klubu koji obilježava 60 godina postojanja i da sam na neki način doprinio da taj klub funkcioniše.Mislim da je u tom periodu bilo dosta rada sa mlađim kategorijama,ostvarili smo kontakt sa klubovima iz Srbije te otišli na okupljanje rukometaša iz cijelog svijeta u Švedsku“, izjavio je Krnjajić.
On je dodao i da je u tom vremenu, kako se koji sponzor pojavljivao, klub mijenjao ime i prilagođavao se.
Dugogodišnji član uprave nekadašnjeg Partizana , još sedamdestih godina, bio je i Stevo Jajčanin.
„Za organizovanje, omasovljenje rukometa u Dubici zasluga pripada Milenku Turomanu. Klub je počeo sa takmičenjima, a mi svi smo bili veliki simpatizeri i navijači još kao djeca, pratili smo klub i putovali sa njima. Igrala se Banijska liga a na takmičenja se putovalo vozom“,prisjeća se Jajčanin.
On kaže da je na stotine momaka prošlo kroz taj klub i da su kasnije izrasli u divne i čestite ljude. „Vrijeme prođe ali uspomene ostaju. I pored korone, iako sam u godinama, nisam mogao da ne dođem na obilježavanje ovog jubileja“, kaže Jajčanin.
Boris Suvajac, iako danas trener ženskog rukometnog kluba u Kozarskoj Dubici, kaže da je svoje rukometne korake započeo u ovom klubu 1998.godine i ostao do danas.
„I dalje pomažem matičnog klubu u radu,a sa pokojnim nastavnikom Svetom Trivanovićem počeo sam u ovom klubu sa školom Mini-rukometa.Svaki klub koji ima tradiciji,vrijedan je da se sačuva“, ističe Suvajac.
Na kraju akademije, svim prisutnima uručeni su simbolični pokloni povodom proslave šezdesetog rođendana Rukometnog kluba “Kozara”.
