Branko Kresojević plovi sa Sane iz Prijedora ka Beogradu kako bi odao počast žrtvama Jasenovca
“Za decu Gradine, za decu Potkozarja” naziv je projekta Branka Kresojevića (74) koji je danas, kako bi odao počast jasenovačkim žrtvama, gliserom sa Sane iz rodnog Prijedora doplovio u Kozarsku Dubicu.
Krajnji cilj mu je, prije plovidbe za Beograd gdje živi, odlazak u Donju Gradinu kako bi u rijeku Savu spustio cvijeće i zapalio svijeće za sve nevino stradale u zloglasnom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini.
“ Ovaj projekat sam nazvao “Za decu Gradine, za decu Potkozarja” i taj natpis sam postavio na gliser kojim ovih dana plovim. Kada stignem do Save u nju ću spustiti osveštanu veliku svijeću, žito, vino i rakiju koje ću da stavim na stiropor obojen u crnu boju. Želim da na ovaj način odam počast stradalima. Priča se da su tijela iz Jasenovca plovila do Beograda, tu su se zaglavljivali između ratnog ostrva i “Nebojšine kule”, a isto tako da su Nijemci dinamitom raznosili tijela kako ne bi ostali zaglavljena na tom mjestu”, pričae Kresojević, inače prvi Srbin koji svojim brodom “Nikola Tesla” preplovio Atlanski okean.
Govoreći o plovidbi ovim krajem, gdje se prvi put odlučio ploviti, kaže da nosi samo najljepše impresije.
“Prelijepe rijeke, prelijep kraj. Ovdje brodom ne mogu jer je prevelik ali ovo je prilika da gliserom prođem i ostvarim ono što sam još prošle godine planirao, a to je da plovim od Prijedora do Beograda. Napravio sam projekat prošle godine da u aprilu splavom od drveta sa Kozare plovim i dogovorio sa produkcijom filma “Dara iz Jasenovca” da to bude promocija tog filma, ali korona nam nije dozvolila”, ističe Kresojević i dodaje da već šest godina u znak sjećanja na žrtve Jasenovca spuštaju u vodu vino, rakija i žito na ušču Save u Dunav i tu dolazi svojim brodom “Nikola Tesla”.
On dodaje da je na Krfu na Plavoj grobnici, takođe, uradio isto, odao počast nevinim žrtvama, te da je u prisustvu turista uplovio svojim brodom na kome je srpska zastava.
Kresojević dodaje da svojim brodom “Nikola Tesla”putuje već 17 godina, a prešao je više od 25 000 kilometara svjetskim rijekama i morima.
Njegov “Ljubimac” “Tesla” napravljen je po njegovoj ideji i pod njegovim nadzorom za osam mjeseci, od 1. septembra 2003. do 1. maja 2004. godine. Gradnja se izvodila u improvizovanom brodogradilištu u Beogradu, a Brankova namjera već tada je bila da napravi što kvalitetniji brod s ciljem što dugovječnike plovidbe. Iz tog razloga izabrao je kompaniju Brusa Robertsa iz SAD, koja radi pouzdane projekte.
“Već krajem maja 2004. godine brod je krenuo Dunavom do Suline, grada na ušću ove rijeke, tačnije nulte tačke od koje se računa svaki kilometar na Dunavu. Potom, put Rusije, Odesa – Sevastopolj (Krim) – Jalta – Kerč – Marijupolj, i ušao sam tada u Don. Zbog nekih papiroloških problema na koje mi niko nije ukazao ni u Ambasadi Rusije, vratio sam se sa dalje plovidbe Crnim morem do Novorosiyska, Sočija, i nazad do Dunava. To je bila jedna „probna“ vožnja ovoga broda, da se ispitaju njegove brzine i kvaliteti”, prisjeća se Branko.
Društvo mu pravi supruga Verica, a najduže putovanje im je bilo 2010. godine od Beograd do Čikaga.
“Za 128 dana prešli smo 12 000 kilometara i stigli u Čikago. Brod je Dunavom i drugim evropskim rijekama plovio do kanala Lamanš, a zatim pored obale Velike Britanije Islanda i Grenlanda, stigao do obala Kanade i dalje do Čikaga”, prisjeća se Branko i dodaje da je u 2006. godine, takođe, plovio iz Beograda do Pariza. Prema Brankovim riječima, bilo je to vrijeme raspada zajednice Srbije i Crne Gore. “Tako je brod “Nikola Tesla” bio prvi koji je plovio sa zastavom Srbije”, kaže Branko i dodaje“ Nakon toga sam 2008. godine sa dvije i po tone humanitarne pomoći otplovio na Svetu goru”.
Inače, Kresojević je godinama bio zadužen za rasvjetu, ozvučenje i scenografiju u beogradskom pozorištu “Atelje 212”. Kađe da je bio angažovan u brojnim legendarnim izvođenjima kao što su “Kosa”, “Maratonci trče počasni krug” i “Radovan III”.
Prilikom posjete Kozarskoj Dubici Kresojević je u znak zahvalnosti na gostoprimstvu uručio knjigu o svojim putovanjima direktorici Javnog preduzeća “Centar za informisanje i kulturu” Dijani Kondić.
Putovanje ka Srbiji, koje će trajati par dana nastavlja sutra, a sljedeće godine plan ovog neumornog kapetana je da se vrati.

