Biljana Čekić počasni i najmlađi član udruženja preživjelih logoraša
Mlada Biljana Čekić, koja je maestralno odigrala ulogu u filmu “Dara iz Jasenovca”, postala je najmlađi član banjalučkog Gradskog udruženja logoraša Drugog svjetskog rata.
Člansku kartu udruženja uručila joj je danas u Donjoj Gradini Dobrila Kukolj, predsjednica ovog udruženja i preživjeli logoraš Jasenovca. Kukoljeva gazi 91 godinu. Rodom je iz dubičkog sela Međeđa, a u logoru Jasenovac bila je kao desetogodišnja djevojčica. Film “Dara iz Jasenovca” ,iako je probudio bolna sjećanja, doprinosi širenju svijesti i istine o stradanju u ta kobna vremena. Njegovo postojanje ipak će doprinijeti da se nikad ne zaborave ustaški zločini. Zbog svega toga neizmjernu zahvalnost zaslužuje reditelj Predrag Antonijević , te Dubičanka Biljana Čekić koja je, kako Dobrila kaže, produžila njen život.
„Dara mi je dala volju za život dalje, da još nešto napišem. Dala mi je snagu da izdržim još malo.Obećala sam sebi dok god vidim i dok budem disala, da ću pričati o svemu, svjedočiti o strahotama. Gledajući film, i Daru ,ponovo sam proživljavala sve“ ,ističe Kukoljeva.
Ona kaže da zla koja su preživjeli svi oni koji su se našli u okovima logora, ne mogu se opisati riječima.
„Sva moja porodica, 31 član, nestali su ,progutala ih je zemlja.Poklani su i pobijeni,umrli od gladi. U selu je ostalo 48 pustih ognjišta. Prema zadnjem popisu koji je obavljen 1931.godine, bilo je više od 1000 domaćinstava, a 1951.godine nije bilo niti 700 stanovnika. Postoji i spomenik u mom selu Međeđa, nestalih i pobijenih u Jasenovcu, Gradini i Sajmištu“, kazala je Kukoljeva.
Mladoj Biljani Čekić uloga u filmu promijenila je život. Otvorila nova vrata, te proširila vidike.
„Sve ovo znači mi mnogo. Nikad nisam ni mogla pomisliti da će sve izgledati ovako, niti da će film ovoliko odjeknuti. Svaka nagrada mi puno znači, kao i današnji gest udruženja preživjelih logoraša. Čast mi je upoznati sve ove ljude,bivše logoraše po kojima je film i snimljen, i što su došli da me upoznaju“, ističe Biljana.
Malo je još onih koji mogu da svjedoče o stradanjima u ovom zloglasnom ustaškom logoru. Preživjeli jasenovački logaraši, uprkos godina, uvijek se vraćaju u Donju Gradinu, kako bi odali poštu članovima svojih porodica, rodbini i prijateljima, čije kosti ovo mjesto čuva. Svi oni imaju jednu zajedničku želju, a to je da Donja Gradina dobije spomenik, odnosno Memorijalni centar kakav i zaslužuje.