U emisiji “Razgovor s povodom” gostuje Matija Bećković

Veliki srpski pjesnik , akademik Matija Bećković  gostovao je  u našem gradu povodom promocije novog izdanja knjige „Memoari“ prote Slavka Vujasinovića , održane  u dvije večeri na dvije lokacije ,  u Domu kulture u Kozarskoj Dubici i u amfiteatru „ Knežopoljske kuće“ u Knežici .

Bećković  je izdvojio vrijeme i za našu radio-televiziju , snimili smo intervju s njim i emitujemo ga danas u emisiji „Razgovor s povodom“, u programu Dub radija od 17 časova ,a na našem tv-kanalu nakon emisije Novosti.

„Meni je veliki izazov , uzbuđenje i čast što sam se našao u rodnom mjestu prote Slavka Vujasinovića“ , nekim slučajem u moje ruke je dospio rukopis njegovih memora  i to je bilo jedno od mojih najvećih čitalačkih uzbuđenja“, kazao  je  Bećković u ovom intervjuu .

On je naveo da je vladika banjalučki Jefrem u svojoj uvodnoj riječi napisao da bi svaki Dubičanin trebao da ima ove „Memoare“kao naslovnu knjigu , drugim riječima ,kao jevanđelje.

„Ja sam ga otkrio i poredio sa protom Matijom Nenadovićem. I jedan i drugi nisu pisali memoare za javnost ,nego za svoju djecu, rekao je Bećković navodeći   pri tom da su memoari protu Matiju proslavili, a protu Slavka  proslavljaju i tek će ga proslaviti”.

On je rekao da  se  u Vujasinovićevim memoarima  ne spominju ni četnici ni partizani,niti jedna od  velikih bitaka i čuda o kojima smo slušali posljednjih 8o godina ,nego kako jedan čovjek može ostati živ kada nastaju takva vremena.

„ Svojim memoarima prota Vujasinović poručuje da  je svaki gest koji neko učini neko i zabilježio i ovjekovječio i to je postala mala Biblija za ljude ovog kraja , i ne samo za njih nego je on postao i jedna dika Srpske pravoslavne crkve i pridružio se najvećim, najvažnijim ,najsvetijim sinovima te crkve svojom službom“, kaže Bećković.

Za Srpsku pravoslavnu crkvu je rekao  da je ona krov koji naš narod tako rasut po svijetu ima .

Bećković je nosilac Ordena Svetog Save ,a dobitnik je i Svetosavske povelje.

„Sveti Sava je najprostranija ličnost u koju smo stali svi i koja je iz vijeka u vijek sve veća i življa , a manji je samo od sebe samog ,onog koji će tek biti. Sveti Sava  i drugi srpski velikani nam poručju da je optimizam obavezan  i da je grijeh nevjerovati“,rekao je Bećković navodeći da je patrijarh Pavle rekao: „Ako ne vjeruješ, čemu se nadaš, ako vjeruješ čega se bojiš“,

Vera Pavladovska  je  prva velika poema Matije Bećkovića i kako kaže njegova prva ljubav.

„Ljubav je Bog , pisao sam još u mladosti te stihove .Nisam vjerovao da ću pisati i u ozbiljnim godinama , pa se ispostavilo da je ono u mladosti bilo prolog , a ovo je sada epilog.U suštini sve pjesme ako su prave , one su ljubavne“,kaže Bećković.

On je rekao da je služba svome jeziku  posao pjesnika ,a za jezik kaže da je pametniji od pjesnika i dublji  i da ga samo treba slušati

Govorio je i o svojoj ljubavi prema „Crvenoj zvezdi“, kao primjer navodeći da su u Grahovu, na nekom zidu uz njegov oslikan lik napisali što je on jednom prilikom kazao : „Ne razumijem da pored žive Zvezde neko navija za Parizan“.

Za književnost u ovom vremenu je rekao : „Iako su sada neki drugi mediji ,zanimanja postali junaci našega doba, uvijek se iznenadite da se ljudi nekako o svom trošku bave poezijom  i uprkos svemu ne odustaju“ .