„HPK“ BILJEŽI RAST PROIZVODNJE
„Osnovna djelatnost kojom se mi bavimo je proizvodnja skroba i skrobnoih derivata. Što se tiče 2015. godine zabilježili smo određen porast proizvodnje. Tokom 2014. godine mi smo imali preradu 10. 800 tona kukuruza na godišnjem nivou dok je u 2015. godini ta prerada iznosila oko 16. 000 tona i to je svakako pokazatelj dobrog stanja u preduzeću“, rekao je Šuman.
On je podsjetio da su glavni proizvodi HPK visokofruktozni sirup, dekstroza monhidrat i visokomaltozni sirupi i da ne postoji razlika između domaćeg i inostranog tržišta jer su svi proizvodi namjenjeni oblastima proizvodnje gdje se koriste šećeri, kao njihova zamjena.
Preduzeće izvozi proizvode u Italiju, Tursku , Srbiju, a na domaćem tržištu su prosutni u cijeloj BiH, čime je menadžment izuzetno zadovoljan.
„Mi smo nedavno na tržište Turske ušli na velika vrata i dok traje sporazum između BiH i Turske mi ćemo svojom cijenom i kvalitetom održati pozitivno poslovanje i mogu da kažem da je to trenutno naše tržište broj jedan. Što se tiče posla sa Italijom, koji radimo već 13 godina, a riječ je uslužnom poslu, i tu imamo konstatu u poslovanju, odnosno odrađujemo 20. 000 tona proizvoda na godišnjem nivou“, rekao je Šuman.
On je podsjetio da problemi sa izvoznim kvotama i dalje traju i dodao da postoje određene najave da će se kvote ukinuti 2019. godine na području EU i tada bi se postigla slobodna trgovina šećera.
„Izvozna kvota za cijelu BiH je 12. 000 tona za šećer što se tiče EU. Mi smo pokušavali od prvoga dana, od kako su kvote uvedene 2005. godine da se stanje promijeni , međutim, ništa se nije pozitivno desilo“, rekao je Šuman
On je naglasio da preduzeće polako podiže nivo proizvodnje ali obziorom da je preduzeće staro 35 godina postoji potreba za investiciono održavanje, kao i za inovacijama koje iziskuje razvijeno tržište EU.
Šuman je podsjeti da postoje i dalje problemi dugovanja koja su nastala 1997. i 1998. godine kada je preduzeće bilo u najgoroj situaciji, te da su u tom periodu stali svi pogoni u preduzeću.
„Tada su napravljeni dugovi prema Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva, a pored toga kredita postoji dug prema Direkciji za robne rezerve RS i Ministarstvu finansija RS. Iznos tih svih dugovanja je milion i po KM i mi sada nismo u mogućnosti da to vraćamo. Međutim, uz saglasnost ministartsvima dobili smo dozvolu da se te obaveze prolongiraju dok preduzeće ne stane na noge u potpunosti kako bismo sami servisirali dugovanja“, rekao je Šuman.
Govoreći o olakšicama koje bi poboljšale poslovanja u privredi, Šuman je ocijenio da bi pomoglo rasterećenje privrede kroz smanjenje fiskalnih i parafiskalnih nameta, odnosno kada bi došlo do izmjene Zakona o porezima i doprinosima u cilju da se vrati neoporezivi dio ličnog dohotka na nivo prije ekonomske krize, kao i smanjenjei javne potrošnje.