Kako se zaštiti od ujeda zmija i preduzeti određene mjere ako dođe do istog?

Kasno proljeće i nastupajući ljetni period je vrijeme intenzivnog boravka u prirodi kao što su obavljenje poljoprivrednih radova, izleti, planinarenja i slično, što uslovljava povećanu izloženost zmijskim ujedima.

Iz toga razloga treba imati na umu neke činjenice i znanje kako bi se zaštitili od ujeda zmija, a ako dođe do ujeda ako se ne preduzmu blagovremene određene mjere, postupci i liječenje, posljedice zmijskog ujeda mogu biti smrtonosne.

Na našem području živi nekoliko vrsta zmija, od čega su tri otrovnice: šarka ili riđovka, balkanski šargan i poskok.

Zmije napadaju čoveka iz straha i samo ukoliko se nagaze ili isprovociraju u samoodbrani. Jako su opasne i u sezoni parenja ili dok njeguju mladunce. Ukoliko se zmija nagazi ona će se instiktivno okrenuti i ujesti za nogu.

Otrovne zmije se u brzini teško razlikuju od neotrovnih, ali osnovno je to da otrovnice imaju izraženu trouglastu glavu (kod neotrovnih je ona više jajolika) i dosta sužen vrat, dok kod neotrovnih to nije slučaj. One imaju jedan do dva šuplja zuba vezana sa jednom kesicom punom otrova. Taj otrov luči žlijezda povezana sa kesicom. Čim zmija zarije svoje zube u meso žrtve, iz kesice se izluči izvjesna količina otrova u ranu.

U zmijskom otrovu postoje, zapravo, dvije vrste otrova. Јedan djeluje razorno na nervni sistem, a drugi deluje na krv i krvarenje.

Klinička slika

Na mjestu zmijskog ujeda se vide dvije male ubodne ranice koje ne krvare, iako je moguće da postoji jedna ranica ili samo ogrebotina. Ubrzo na tom mjestu nastane crveni prsten koji postaje plavičast, tj. rana pomodri i pojavi se otok. Nešto kasnije se na tom dijelu tijela javlja obamrlost i otok limfnih čvorova. Prilikom ujeda, preko zuba zmija ispusti otrov koji ulazi u krv, koji se raznosi po cijelom tijelu, nakon čega se javlja slabost, drhtavica, vrtoglavica, bljedilo, ubrzavan puls i otežano disanje. Nakon toga može doći do prestanka zgrušavanja krvi, zatim pojave povraćanja, proljeva i gubitka svijesti. Kasnije se javljaju grčevi i potpuna neosetljivost (koma). Pojava neuroloških ispada (delirijum, smetenost, grčevi) su znaci krvarenja u mozgu koje je najčešci neposredni uzrok smrti. Ukoliko se ne reaguje blagovremeno, nastupa paraliza centra za disanje, a malo zatim i prestanka rada srca.

Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ujeda. Najopasniji ujedi su na glavi ili vratu, ili ako je zmija ubrizgala otrov direktno u krvni sud.

Postupak kod zmijskog ujeda

Kod sumnje na zmiju otrovnicu potrebno je mirovanje tj. treba izbjegavati najmanjii pokret, a ako je ujed na ruci ili nozi ekstremitete treba imobilisati (fiksirati uz čvrst predmet da miruje). Iznad mjesta ugriza, ugriženi ekstremitet treba podvezati srednje jakim pritiskom kako bi se usporila venska cirkulacija u svrhu usporavanja širenja otrova u organizmu. Međutim, važno je, da se ne podveže prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija.

Danas je opšteprihvaćeni stav da se ranica ne zarezuje, otrov se ne isisava, a led se ne stavlja na mjesto ugriza! Nakon toga neophodan je hitan prevoz ugrižene osobe u najbližu zdravstvenu ustanovu (dom zdravlja, bolnica).

U načelu, svaki slučaj ugriza zmije se hospitalizuje, ne razmišljajući suviše je li zmija otrovna ili neotrovna.

Terapijski tretman zmijskog ujeda

Nakon transporta do zdravstvene ustanove na osnovu procjene težine kliničke slike daje se serum protiv zmijskog otrova (serum antiviperinum) intramuskularno ili intravenski, prema protokolu. Serum antiviperinum delotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Evropi.

Osobama sa alergijskim bolestima ili reakcijama, nakon dobijanja podataka o ličnoj i porodičnoj anamnezi, poželjno je dati serum antiviperinum u bolničkim uslovima, intramuskularno i uz oprez. U svim slučajevima pacijentu se uključuju analgetici, antibiotici, a nakon provjere sprovodi se antitetanusna zaštita. Ostali terapijski tretman se primjenjuje prema težini kliničke slike u bolničkim uslovima.

Prevencija zmijskog ujeda, preporuke

Neke zmijske ujede poput onih kada osoba slučajno stane na zmiju, gotovo je nemoguće spriječiti. Međutim, postoje mjere predostrožnosti kojih se treba pridržavati i koje mogu znatno umanjiti mogućnost ujeda zmija a to su

Zmiju ne treba dirati. Vrlo često ugriz zmije se desi pri pokušaju da se zmija ubije ili znatiželja da joj se što više približe. Zmije najčešće pobjegnu, a samo izuzetno napadaju.

Izbjegavati kretanje kroz visoku travu, šiblje i korov bez prikladne odjeće i obuće (čizme), a boraviti na pokošenim dijelovima a kretati po pokošenim stazama i postojećim putićima.

Ruke ne stavljati na mjesta koja nisu pregledna, zavlačenje u grmove, podizanje kamenja, branje šumskih plodova i slično. Poseban oprez pri penjanju po stijenama.

RTRS