Međunarodni dan bijelog štapa-Gledate nas, a da li nas vidite?

Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se svakog 15. oktobra od kada je 1964. godine, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Lindon Džonson ovaj dan proglasio Danom bijelog štapa, jer je bijeli štap širom svijeta priznat kao simbol sljepoće i kretanja.

Povodom ovog datuma putem saopštenja za javnost oglasili su se iz Međuopštinske organizacije slijepih i slabovidih Kozarska Dubica-Kostajnica.

U saopštenju navode da obilježavanje ovog praznika neće biti popraćeno manifastacijama kako na republičkom, tako ni lokalnom nivou zbog nedovoljnog priliva sredstava, već skromno i dostojanstveno.

„Problemi sa kojima se susrećemo u radu, kao i naši članovi, slijepa i slabovida lica, mnogobrojni su i heterogeni. To su u prvom redu statusna pitanja egzistencijalne prirode, počev od socijalne zaštite, zdravstvenog osiguranja, obrazovanja, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja, kulture, sporta, do arhitektonske pristupačnosti i mnogih predrasuda i barijera sa kojima se svakodnevno susrećemo“, navodi se u saopštenju ove organizacije i konstatuje da su sve provedene aktivnosti do sada imale za cilj uspostavljanje povoljnijeg opšteg ambijenta u zakonodavno-institucionalnim okvirima, kako bi se osiguralo uvođenje međunarodnih standarda u domaćoj praksi.

Iz Međuopštinske organizacije slijepih i slabovidih ističu da su svakodnevni problemi slijepih gotovo nezamislivi onima koji vide, pa se pitaju: Gledate nas, a da li nas vidite?

Kažu da u našim zajednicama sve uobičajenije postaju zajedničke površine, gdje pješaci, vozači automobila i biciklisti koriste isti prostor za prolazak, što može biti problem za samostalno kretanje osobe oštećenog vida ili potpuno slijepe.

Naglašavaju da je ovaj problem posebno izražen u kombinaciji sa novim takozvanim „tihim vozilima“ koja predstavljaju potencijalnu opasnost za sve pješake, a slijepe i slabovidne osobe ne mogu ih na vrijeme detektovati, jer se slijepa lica oslanjaju na šum koji ona proizvode kako bi znali kada bezbjedno mogu preći ulicu.

Bijeli štap je produžena ruka slijepe osobe, a sve izvan dometa bijelog štapa je nepoznanica i opasnost za osobu koja ne vidi. Da bi štap bio pomagalo, slijepa osoba mora proći obuku za samostalno kretanje u toku koje savladava osnovne tehnike i vještine korištenja štapa, osnovna saobraćajna pravila i konfiguraciju terena kojim će se samostalno kretati.

Moderna tehnologija ovoj populaciji uveliko olakšava život, ali postoje specifične potrebe koje se mogu rješavati samo neprekidnim radom i pomaganjem svakom pojedincu pogođenom ovom vrstom invaliditeta.

Sljepoća je bila uvijek teška invalidnost  pa je neophodno stalno pratiti specifične potrebe i probleme slijepih osoba, ističe se u saopštenju Međuopštinske organizacije slijepih i slabovidih Kozarska Dubica-Kostajnica.

Ova organizacija ima 75 slijepih i slabovidnih članova kod kojih su sljepoća i slabovidnost uzrok invaliditeta. Većina su starije životne dobi i gotovo je nezamisliv njihov angažman u projektnim aktivnostima sa ciljem obezbjeđenja sredstava neophodnih  za rad kancelarije i aktivnosti koje provode.