Pevulja:Identitet srpskog naroda najsnažnije vezan uz jezik
Srpski jezik je ugrožen, naročito u posljednje tri decenije, i njegov identitet se kruni, a samim tim i identitet srpskog naroda koji je u onim najsnažnijim sponama zapravo vezan za jezik, poručio je profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Duško Pevulja i ukazao da jezik treba braniti marljivo, na naučnim osnovama koje su na njegovoj strani.
“Narodi su se razlikovali i danas se razlikuju po jezicima kojima govore, a ne po nečemu drugom, što je od sekundarne važnosti”, izjavio je Pevulja Srni povodom 21. februara – Međunarodnog dana maternjeg jezika .
On je ukazao da je srpski jezik ugrožen i preimenovanjem jer se pojavljuje, ne samo pod svojim etničkim imenom, nego i pod nazivima kao što su “hrvatski”, “bošnjački”, “bosanski”, “crnogorski”, ali je, kako je naglasio, jednako ugrožen i od onih koji njime govore.
“Rijetka je situacija da je jedan jezik ugrožen od onih koji govore njime i onih koji bi trebalo da ga brane, da osvjetljavaju istinu o njemu i da to rade uporno, sistematski, marljivo, na naučnim osnovama jer su svi naučni argumenti na strani srpskog jezika. Međutim, to nije dovoljno”, rekao je Pevulja.
Pevulja smatra da se briga o maternjem jeziku, koji je temeljna odrednica nacionalnog identiteta, ne vodi institucionalno.
“Nemamo institut za jezik. Ravnodušno gledamo prema rasparčavanju našeg jezika i nacionalnog identiteta, nacionalnog korpusa”, naglasio je Pevulja.
On je ocijenio da Srbi svojim ponašanjem, na neki način, sve ključne kategorije koje određuju jedan narod i koje ga čine posebnim u odnosu na druge – u svom nehatu, neznanju, neorganizovanosti i nesistematičnosti prepuštaju drugima.
Pevulja je istakao da čovjek mora da gaji uvjerenje da će nekad neko povesti brigu o jeziku, da će to činiti na naučno odgovoran i kompetentan način, kako se proučavaju i kako se brane svi drugi jezici svijeta.
On je ocijenio da će se o srpskom jeziku, kada ne bude ugrožen, pričati na drugi način – o njegovom bogaćenju, povećanju pismenosti, kulturi govora, uplivu tuđica i svim problemima koji su u odnosu na suštinski – sekundarni.
“Onog trenutka kada ste vitalno ugroženi zdravstveno nećete ići kod kozmetičara, nego ćete da spasavate svoj život, pa onda sve ostalo poslije toga”, pojasnio je Pevulja.
Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu pri UN /Unesko/ je 1999. godine 21. februar proglasila Međunarodnim danom maternjeg jezika, s ciljem ukazivanja na zaštitu i značaj jezičke raznolikosti i kulture.
To je bila inicijativa Bangladeša zbog različitog pisma među jezicima Hindu i Udu u Indiji i Pakistanu, iako su se narodi, govoreći ih, međusobno razumjeli.