Stari mlin i netaknuta priroda oživljavaju Maglajce

Bistra voda, čist vazduh i netaknuta priroda prvi su utisci o selu Maglajci koje se nalazi na obroncima naše lijepe Kozare.
Iako su stanovnici sela, nekada ih je bilo oko tri stotine, raznim migracijama napuštali ognjište i odlazili ,čime je i broj žitelja prepolovljen -u godinama nakon posljednjeg, otadžbinskog rata, atraktivna priroda je jedan od razloga zbog kojeg ovo selo ponovo počinje da živi. Brojni Dubičani porijeklom iz Maglajaca, provode vikende,odmore i praznike u selu,organizuju i učestvuju u realizaciji nekih seoskih aktivnosti. Jedna od takvih zajedničkih akcija je popravak starog mlina koji je izgrađen davne-1953.godine.
Marko Trkulja, jedan od najstarijih mještana rekao je da je nekada u selu postojao partizanski mlin, a i mještani su ga koristili sve do 1953. godine kad su njih desetak stanovnika, koji su redovno mljeli, napravili ovaj mlin koji im je poslužio sve do kraja posljednjeg rata.
„Iako mlinovi na struju umnogome olakšavaju i ubrzavaju poslove mljevenja kukuruza, mještani sela se raduju ponovnom stavljanju u funkciju starog mlina, jer, kažu, sladji su im bjelčići kad ih ručno samelju“, izjavio je Miroslav Vrban.
„Ovako lijepa priroda i čist vazduh privlače i ljude koji ne potiču ili nemaju neke direktne veze sa selom“, rekao je Duško Milunović,jedan od pokretača ove aktivnosti i dodao da su popravak starog mlina u Maglajcima finansijski pomogli ljudi kojima je ova priča interesantna, a među njima je preduzeće „ 1.Maj-Radeka“ i Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite.
I tako,u eri Samsunga, Ajfona i drugih androidnih smartova i ostalih čudesa, običan mali čovjek, u ogomnom prostranstvu naše planete, pronađe jedan mirni kutak u Maglajcima i uredi svoj mali svijet da u njemu uživa u rijetkim trenucima odmora,uz šum bistre riječice Maglaje koja pokreće vodenični točak a on, sistemom vratila pokreće mlinski kamen i melje bjelčice u staroj vodenici.