U emisiji “Razgovor s povodom” gostuje Matija Bećković
Veliki srpski pjesnik , akademik Matija Bećković gostovao je u našem gradu povodom promocije novog izdanja knjige „Memoari“ prote Slavka Vujasinovića , održane u dvije večeri na dvije lokacije , u Domu kulture u Kozarskoj Dubici i u amfiteatru „ Knežopoljske kuće“ u Knežici .
Bećković je izdvojio vrijeme i za našu radio-televiziju , snimili smo intervju s njim i emitujemo ga danas u emisiji „Razgovor s povodom“, u programu Dub radija od 17 časova ,a na našem tv-kanalu nakon emisije Novosti.
„Meni je veliki izazov , uzbuđenje i čast što sam se našao u rodnom mjestu prote Slavka Vujasinovića“ , nekim slučajem u moje ruke je dospio rukopis njegovih memora i to je bilo jedno od mojih najvećih čitalačkih uzbuđenja“, kazao je Bećković u ovom intervjuu .
On je naveo da je vladika banjalučki Jefrem u svojoj uvodnoj riječi napisao da bi svaki Dubičanin trebao da ima ove „Memoare“kao naslovnu knjigu , drugim riječima ,kao jevanđelje.
„Ja sam ga otkrio i poredio sa protom Matijom Nenadovićem. I jedan i drugi nisu pisali memoare za javnost ,nego za svoju djecu, rekao je Bećković navodeći pri tom da su memoari protu Matiju proslavili, a protu Slavka proslavljaju i tek će ga proslaviti”.
On je rekao da se u Vujasinovićevim memoarima ne spominju ni četnici ni partizani,niti jedna od velikih bitaka i čuda o kojima smo slušali posljednjih 8o godina ,nego kako jedan čovjek može ostati živ kada nastaju takva vremena.
„ Svojim memoarima prota Vujasinović poručuje da je svaki gest koji neko učini neko i zabilježio i ovjekovječio i to je postala mala Biblija za ljude ovog kraja , i ne samo za njih nego je on postao i jedna dika Srpske pravoslavne crkve i pridružio se najvećim, najvažnijim ,najsvetijim sinovima te crkve svojom službom“, kaže Bećković.
Za Srpsku pravoslavnu crkvu je rekao da je ona krov koji naš narod tako rasut po svijetu ima .
Bećković je nosilac Ordena Svetog Save ,a dobitnik je i Svetosavske povelje.
„Sveti Sava je najprostranija ličnost u koju smo stali svi i koja je iz vijeka u vijek sve veća i življa , a manji je samo od sebe samog ,onog koji će tek biti. Sveti Sava i drugi srpski velikani nam poručju da je optimizam obavezan i da je grijeh nevjerovati“,rekao je Bećković navodeći da je patrijarh Pavle rekao: „Ako ne vjeruješ, čemu se nadaš, ako vjeruješ čega se bojiš“,
Vera Pavladovska je prva velika poema Matije Bećkovića i kako kaže njegova prva ljubav.
„Ljubav je Bog , pisao sam još u mladosti te stihove .Nisam vjerovao da ću pisati i u ozbiljnim godinama , pa se ispostavilo da je ono u mladosti bilo prolog , a ovo je sada epilog.U suštini sve pjesme ako su prave , one su ljubavne“,kaže Bećković.
On je rekao da je služba svome jeziku posao pjesnika ,a za jezik kaže da je pametniji od pjesnika i dublji i da ga samo treba slušati
Govorio je i o svojoj ljubavi prema „Crvenoj zvezdi“, kao primjer navodeći da su u Grahovu, na nekom zidu uz njegov oslikan lik napisali što je on jednom prilikom kazao : „Ne razumijem da pored žive Zvezde neko navija za Parizan“.
Za književnost u ovom vremenu je rekao : „Iako su sada neki drugi mediji ,zanimanja postali junaci našega doba, uvijek se iznenadite da se ljudi nekako o svom trošku bave poezijom i uprkos svemu ne odustaju“ .