U kompleksu  crkve Svetog apostola i jevanđeliste Marka održan pomen za draksenićke mučenike

Iako  su praznici o Božiću i Novoj godini dani veselja i radosti, za dubičke pravoslavce tako nije bilo u Drugom svjetskom ratu, velike pravoslavne praznike ustaše su uglavnom koristile za svoje zločinačke pohode .

Tako je bilo i 1942.godine , kada je oko 800 ustaša iz Jasenovca, uz pomoć domobranske vojske, od 13. do 15. januara u Gradini, Ćuklinacu i Drakseniću ubilo i poklalo oko 360 Srba.

Najveći zločin, masovni masakr ustaše su izvršile na pravoslavnu Novu godinu u srpskoj crkvi sela Draksenić.

Danas više nema živih svjedoka ovog stravičnog zločina, ali su tu potomci na kojima je  da ga pamte i ne zaborave.

Milan Blagojević je jedan od onih koji ne dozvoljavaju da se ugasi sjećanje na pretke koji stradaše u draksenićkoj crkvi.

„Ja sam potomak jedne djevojčice, koju je ustaški vojnik proveo pored ove  crkve, izdvojio iz mase i rekao mojoj majci, tadašnjoj djevojčici od osam godina: “Bježi dole, dole nema naroda, mi smo tuda došli, tamo nema živih ljudi“, prepričava Blagojević ono što mu je majka ispričala.

On je rekao da ga je majka od njegove osme  godine dovodila pred temelje crkve u Drakseniću i plakala.

„Ja sam je pitao zašto plače, a ona mi je odgovorila da će jednog dana, kada budem odrastao, reći šta se dogodilo u toj crkvi.To je i učinila pred moj polazak u vojsku govoreći: Sretna sam što sam preživjela, rodila te i šaljem u vojsku, a svu svoju rodbinu vidim tu, kako oko crkve hodaju, ulaze u crkvu i nestaju“, priča Blagojević, koji je bio i jedan od prvih odbornika koji su  pokrenuli gradnju nove crkve, koju su i izgradili pored temelja porušene.

Obilježavanje 82 godine od stradanja žitelja Draksenića i susjednih sela počelo je  svetom liturgijom u crkvi Svetog apostola i jevanđeliste Marka, a  potom je  održan  parastos nevino postradalim žrtvama koji su služili sveštenik Branko Repaja, iguman manastira Moštanica Sergije i  paroh demirovačko-draksenićki  Saša Tošanović

„Moja parohija je najstradalnija parohija Srpske pravoslavne crkve, a možda i u svijetu jer njoj pripada Donja Gradina, najveće stratište našeg naroda i najveći podzemni grad, a ovo stratište u Drakseniću, koje smo obnovili, predstavalja vrata Jasenovca i Donje Gradine“, izjavio je Tošanović.

On je kazao da je u starim temeljim mučene crkve pobijeno njenih 360 žitelja.

„Ovo je za nas sveto mjesto, mjesto stradanja koje ključa vaskrsenjem i odavde će  vaskrsenje i krenuti jednoga dana. Tako da, iako na ovom prostoru  imamo puno stradanja,  Bog nas nije ostavio i sila Božja, kako apostol Pavle kaže, i jeste u tome da sve preobražava i sve okreće na dobro“, rekao je paroh demirovačko-draksenićki.

U ime mještana cvijeće su kod temelja porušene draksenićke crkve položili Vladimir Rokić i Igor Savković, a svi učesnici komemoracije su potom imali priliku da pogledaju  izložbu o stradanju mještana Draksenića, autora Tanje Tuleković, direktora Spomen-područja Donja Gradina.

Izložba je postavljena u seoskom domu, gdje je za sve  mještane danas  pripremljeno i posluženje.

Crkva Svetog apostola Marka i spomen-obilježje uz nju svjedoci su jednog strašnog vremena i zločina za koji normalan ljudski um ne može pojmiti da ih čovjek može izvršiti nad čovjekom. Nažalost, dio su naše stradalačke istorije i današnji datum zasigurno je jedan od onih koji će se u Drakseniću  svake godine dostojanstveno obilježavati.