Veče poezije uz čašu vina: Kada riječ nahrani dušu

U vremenu kada se čini da je tišina nadvladala stih, vinarija “Jungić” postala je utočište za sve one koji vjeruju da poezija nije samo umjetnost, već način života.

U toplom ambijentu, ispunjenom mirisima vrhunskih vina i zvucima blagorodne riječi, održano je veče poezije koje je potvrdilo: poezija živi, i ljepota riječi u našem društvu još uvijek ima svoje mjesto. Stevo Baštinac i Duško Milunović bili su dva glasa a jedna emocija.

Stevo Baštinac, čovjek bogate profesionalne prošlosti i umjetničke sadašnjosti, ponovo je pokazao zašto ga nazivaju „krajiškim Radetom Šerbedžijom“. Njegovo kazivanje stihova Matije Bećkovića, Mike Antića i Žarka Lauševića više je od interpretacije, to je proživljavanje svake riječi, svakog stiha, s dubinom koja se rijetko čuje.

S druge strane, Duško Milunović, bivši ministar, predstavio se u potpuno novom svjetlu, kao pjesnik.

Malo je onih koji, nakon ozbiljne i uspješne karijere u javnom životu, pronađu snagu i nježnost da pišu za djecu, jer za dječiju knjigu potrebna je najveća umjetnička zrelost i čistota duše. Stihovima iz svojih pet zbirki, podsjetio je publiku na djetinjstvo, na radost malih stvari i na snagu emocije koju samo poezija može da probudi.

Veče nije bilo samo poetsko već istinsko slavlje kulture, duše i ljudske bliskosti. Mirisi vina, toplina prostora i čarolija izgovorene riječi stvorili su atmosferu koja se ne zaboravlja.

U svijetu koji često zaboravlja na snagu riječi, ovo veče je bilo podsjetnik da poezija nije izgubljena. Ona živi u glasovima onih koji je govore, u srcima onih koji je slušaju, i u trenucima koji nas podsjećaju da je ljepota, kada je iskrena i plemenita, najmoćniji oblik ljudske povezanosti.

I u 21. vijeku, uprkos brzini, površnosti i pritiscima vremena koje često lomi duh, umjetnost ostaje tihi otpor, prostor u kojem čovjek još uvijek može biti istinski slobodan.

/Glas Srpske/ Ustupljena fotografija/