Vjernici danas proslavljaju veliki hrišćanski praznik – Đurđevdan

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju Svetog Velikomučenika Georgija – Đurđevdan, u spomen na dan kada je ovaj svetitelj postradao 290. godine nove ere.

Đurđevdana  predstavja jednu od najčešćih slava kod Srba i praznik je koji nosi mnogo narodnih običaja. U narodu se uzima za granicu između zime i ljeta, vezuje se za zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost i dobre usjeve.

Običaji na Đurđevdan

Jedan od najstarijih običaja uoči Đurđevdana je da domaćica spušta u posudu punu vode razno proljećno bilje, a onda odmah  dren, pa za njim zdravac, i na kraju grabež i crveno jaje, čuvarkuću. To se zatim stavlja ispred kuće da prenoći.

Ujutru se svi redom umivaju vodom: djeca – “da budu zdrava kao dren”, devojke – “da se momci grabe oko njih”, stariji – “da budu zdravi”, domaćin – “da mu kuća bude dobro čuvana”.

U nekim krajevima na Đurđevdan se pletu vjenčići od proljećnog cvijeća, a onda se njima kite ulazna vrata. Ti vjenčići treba da stoje do narednog Đurđevdana.

Običaj je i da se na Đurđevedan, rano prije zore, odlazi u prirodu na “đurđevdanski uranak”, na proplanku ili pored rijeke.

I danas se vjeruje da ako je na Đurđevdan vedro i lijepo vrijeme da će godina da bude plodna, a ako na ovaj praznik i sutradan bude padala kiša  vjeruje se da će ljeto da bude sušno.

Ikona Svetog Đorđa

Sveti Đorđe se na ikonama predstavlja na konju, a kopljem probada aždaju. Nešto dalje od njega stoji jedna žena u gospodskom odijelu. Aždaja na ikoni predstavlja mnogobožačku silu zbog koje su stradali brojni nevini ljudi. Sveti Đorđe ju je prema verovanju pobijedio i svojom mučeničkom smrću zadao smrtni udarac “neznaboštvu”.