Trišić Babić: Film “Zlatni rez 42 – Djeca Kozare” spomenik i besmrtno djelo koje svjedoči o zlu

Direktorka Kancelarije za međunarodnu saradnju Republike Srpske Ana Trišić Babić rekla je za RTRS da je film Lordana Zafranovića “Zlatni rez 42 – Djeca Kozare” spomenik, besmrtno djelo koje svjedoči o univerzalnoj temi zla koje se u ciklusima javlja u cijelom svijetu i koje moramo znati da prepoznamo.

– Ovo je film koji nije samo za gledanje, već za razumijevanje. On je besmrtan. O njemu ne treba komentarisati da li je dobar, ko je glumio, ko nije glumio, ko je koga napao, jesu li se glumci poklonili, ko bojkotuje film… – rekla je Trišić Babić uoči večerašnje premijere filma u Beogradu, a sutrašnje u Banjaluci.

Ona je istakla da su Zafranović i njegov film vrlo specifični i da on ne snima filmove da bi ih ljudi samo gledali, nego da bi ih razumjeli.

– Moramo početi razumjeti i unaprijed vidjeti da se neko zlo sprema. To je film o zlu koje se desilo u prostoru, ljudima, u ljudskim dušama i isto tako kako o tome kako se oduprijeti i to preživjeti. Naš kraj, posebno potkozarska sela su 1942. prošla kroz to i to više nisu priče, to su istorijske činjenice da na tim prostorima nije mogao da se nađe muški stanovnik, jer su svi bili odvedeni u logore, pobijeni ako su bili djeca – rekla je Trišić Babić.

Ona je naglasila da je istorija naroda na ovom području jako tužna, jer se, kaže, ispostavlja da se skoro svaka generacija suočava sa zlom i stradanjem.

– I uvijek smo iznenađeni kada se to zlo desi. Vremena u kojima danas živimo podsjeća pomalo ponovo da se to zlo ponovo javlja u nekim ljudima. Zlo nema nacionalnost, nema tu odrednica, ali je nama ovdje svježe u sjećanju da, nažalost, kada god se to zlo javi, najviše strada srpski narod – rekla je Trišić Babić.

Ona je navela da je Lordan Zafranović svjetsko ime kinematografije, te da kao što Španci imaju Pedra Almodovara, tako ovaj region ima Zafranovića.

– Mi smo jako ponosni što, osim Emira Kusturice, imamo i njega. Ovo je film koji je Zafranović još 1986. želio da snimi, želio je da snimi film o zlu, o stradanju naroda na ovim prostorima. Tad, 1986. godine, kada se začela ideja o snimanju filma o stradanju u potkozarskim selima u koncentracionim logorima, niko nije očekivao da će se desiti `92. To je ono što je kopča, dakle, ono što se `42. godine desilo na ovim prostorima. Bili smo na pragu da nam se to vrlo slično desi 1992. godine – rekla je Trišić Babić.

Izvor: RTRS/M.B./Foto: RTRS