Zabrinjavajući podaci: Zbog mentalnih poremećaja liječeno i dijete od dvije godine
Tokom prošle godine u Republici Srpskoj zbog poremećaja mentalnog zdravlja hospitalizovana su 332 maloljetnika, a najmlađi pacijent imao je samo dvije godine, pokazuju podaci Instituta za javno zdravstvo RS.
Od ukupnog broja hospitalizovanih, 108 djece bilo je uzrasta do šest godina, dok su 224 pacijenta bila starosti od sedam do 18 godina.
“Među najčešćim dijagnozama zbog kojih su djeca i mladi tokom 2025. godine hospitalizovani nalaze se mješoviti poremećaji ponašanja i emocija (F92), reakcije na teški stres i poremećaji prilagođavanja (F43), kao i laka i umjerena intelektualna ometenost (F70 i F71)”, navode oni.
Naime, u javnim zdravstvenim ustanovama kod djece predškolskog uzrasta najviše su registrovani drugi duševni poremećaji i poremećaji ponašanja, kojih je bilo 1.315, dok je evidentirano i 36 slučajeva intelektualne ometenosti.
Kod djece školskog uzrasta najzastupljeniji su takođe bili drugi duševni poremećaji i poremećaji ponašanja sa 910 slučajeva, zatim neurotski, stresogeni i somatoformni poremećaji sa 543 slučaja, te intelektualna ometenost sa 268 slučajeva.
Prema riječima psihologa Aleksandra Milića, podatak o rastu broja djece i maloljetnika koji se liječe zbog mentalnih poremećaja jeste zabrinjavajući, ali istovremeno ukazuje na potrebu za pravovremenim prepoznavanjem problema i adekvatnim tretmanom.
“Takva stanja nastaju usljed više faktora. Najčešće se radi o urođenim poremećajima ili smetnjama u razvoju koje zahtijevaju intenzivan psihijatrijski, psihološki i pedagoški rad. Pored genetskih faktora, značajnu ulogu imaju i faktori sredine, na koje možemo pozitivno uticati”, rekao je Milić.
On ističe da je veoma važno da se nakon postavljanja dijagnoze djetetu prilagode metode rada, kako u porodici, tako i u obrazovnom sistemu.
“Više zabrinjava situacija kada se ne primjenjuju adekvatne mjere podrške. Takva djeca često imaju poteškoće da se aktivno uključe u svakodnevne aktivnosti, mogu biti demotivisana ili nedovoljno osposobljena za određene obaveze, zbog čega zahtijevaju intenzivniji i individualizovan pristup”, naveo je Milić.
Prema njegovim riječima, iako broj oboljelih zabrinjava, dio problema može biti ublažen ukoliko se poteškoće na vrijeme prepoznaju i ako se djeci pruži odgovarajuća stručna pomoć.
Komentarišući podatke da su prošle godine 332 maloljetne osobe bile hospitalizovane, od čega 108 djece do šest godina i 224 uzrasta do 18 godina, Milić kaže da se u bolničkim uslovima uglavnom liječe najteži slučajevi.
“Riječ je o djeci i mladima koji često odbijaju pomoć koja bi mogla da se pruža kroz porodični ili ambulantni tretman. Teži slučajevi uglavnom ne prihvataju terapiju niti smatraju da im je potrebna pomoć, zbog čega je nekada neophodna hospitalizacija. Kod starijih maloljetnika ponekad je potrebna i asistencija policije kako bi bili upućeni na liječenje”, rekao je on.
Govoreći o najčešćim dijagnozama, Milić navodi da su među vodećima mješoviti poremećaji ponašanja i emocija, kao i reakcije na teški stres.
“Kod djece sa razvojnim poteškoćama moguće je mnogo uraditi kroz jačanje njihovih kapaciteta i osposobljavanje za svakodnevni život. Kada je riječ o poremećajima koji nastaju kao posljedica stresa i trauma, potrebna je dugotrajnija i intenzivnija psihoterapijska podrška. Boravak na psihijatriji, koji najčešće traje 15 do 21 dan, nije dovoljan sam po sebi, već se liječenje mora nastaviti kroz rad sa porodicom i stručnjacima nakon otpusta iz bolnice”, zaključio je Milić.
Nezavisne novine/M.B./